Marketing
Uspomene
Loše uspomene dobra su škola za budućnost.
Tako glasi ime jednog istraživanja. Naime, osjećaj sreće se ne zapeče u memoriji jer nije tako važan za budućnost.
Također se prisjećanje na uspomene iz djetinjstva često povezuje s mirisom. To je vjerojatno zato što dijete pamti mirise prije nego što progovori. Određeni miris može prizvati cijeli spektar osjećaja i slika.
To je znanstveni dio i onaj manje zanimljiv.
Ali ono što mi se sviđa je istinitost poslijednjeg dijela. Mirisi, okusi, pa i sluh nam stvarno pobuđuju sjećanja i uspomene na prošlost.
Ako je tko od vas čitao Combray od Prousta sjetit će se da je cijela knjiga bazirana na lipovom čaju i kolačićima madleine jer su to podražaji koji vraćaju Marcela u prošlost. Meni je osobno ta knjiga bila užasna, ali ima i onih kojima se sviđa.
No, da se vratimo uspomenama.
Čaj od kamilice. To je miris koji me podsjeća na najranije djetinjstvo kad sam pila čaj s djedom svako jutro. Naravno, djed je svoju šalicu uvijek "začinio" rumom.
Feferoni.Ne pitajte zašto, ali kao klinka sam se zarazila začinjenom hranom. Možda sam taj gen naslijedila od tate jer bismo se znali natjecati tko će pojesti više ljutog čipsa, a da mu neće zatrebati vode. Prvi puta sam ga pobijedila kad sam imala 8 godina. :-)
Profesor Baltazar. To je crtić kojeg sam svako jutro gledala u emisiji "Dobro jutro hrvatska". A onda bih se divila onim tetama pod vodstvom Vesne Mimice kako su vježbale.
Ananas. Moja ga je mama stalno jela dok je bila trudna. Tako sam ja postala ovisna o njemu. Ja ga sad obožavam, a moja mama ga više ne želi okusiti. Kaže da sam ja kriva jer sam i kao fetus bila izbirljiva u hrani:-))
Eto tu su moje uspomene. Kao da gledam kroz neki prozor u prošlost.
Znam da ih imate i vi, pa tko želi neka podijeli.
A ja se sad moram vratiti u sadašnjost...
Post je objavljen 10.04.2006. u 21:17 sati.