Na današnji dan, 10. travnja, ne znam koje godine, ali svakako u doba komunističkog jednoumlja, budalasti V.B. (ime poznato redakciji), posvađao se doma na krv i noževe sa zakonitom suprugom, a bome mu ni situacija s ljubavnicom nije bila bolja.
Onako jadan, uzrujan, i napuntan, uskočio je u svoju klopotajuću Zastavu i besciljno zazujao gradom. Igrom sudbine, stanovao je u općini Medvešćak pa se tako zatekao u blizini Muzeja revolucije, tzv. Džamije.
Vrtio se V.B. oko Džamije, vrtio i vrtio.
Vrtio, vrtio i vrtio.
Nije mu bilo žao benzina.
Kući nije htio, ljubavnici nije mogao, a druge ideje nije imao.
I tako bi se on vrtio oko Džamije u beskraj, tj. vrtio bi se dok mu Zastava ne ožeđa, da ga iznenada i sasvim nenadano nisu zaustavili momci u modrim odoricama, tj. Narodna milicija.
Odvuklo ga u Đorđevićevu ili gdje su ih već odvlačili u to doba, i dobro ga izbubetali – provokatora i svinju ustašku! – a kako je bilo očito da je taj fašistički simpatizer sasvim bezopasna buha, iste su ga večeri pustili kući. Tamo ga se pak dovatila zakonita koja je popizdila da di je tako dugo i nije mu vjerovala da je batine dobio od drugova, već je slavodobitno tvrdila da ga je sto procentno sustigla pravda, tj. muž one kurve!
Priču mi je ispripovijedao V.B. tijekom uzbudljivih mjeseci demokratskih promjena.
Dobro mu je došla u novim prilikama – za potvrdu komunističkog mučeništva i disidentskog statusa.
Post je objavljen 10.04.2006. u 15:10 sati.