Sedamposto je napisala svoj prvi post u jednoj od mnogih neprospavanih noći. A ja sam njen blog čitala u istoj jednoj takvoj. Noć zna biti vrlo inspirativna, na pamet nam padaju raznorazni zaključci i postavljamo si ponekad i smiješna pitanja.
Pitam se što li rade ljudi u tim malim osvijetljenim kutijicama. Koliko njih upravo sjedi sa svojim obiteljima uz večeru, koliko ih gleda dnevne vijesti, a koliko ih je samo i zure u zid? Susjedna poslovna zgrada je također jos osvijetljena. Radi li i tamo netko do kasna, ili su samo čistačice ostale, da pobrišu tragove ljudi koji su tamo proveli dan, da otvore prozore i noći predaju mirise kave i znoja i cigareta, pregrijane prašine i ustajalog daha?
...u uredu od kojih tridesetak ljudi s kojima radim, manje od trećine ih je u vezi. I nikog to ustvari ne smeta, baš suprotno. Čini mi se sve više da je nestala ta potreba da se dokažemo kao
vrijedni samo ako imamo nekog pored sebe. Partner više nije naša druga polovica, ono što nas cini potpunima, vec netko s kim jednostavno jesmo, dvije jedinke koje eto, dijele isti prostor i interese, iste sklonosti. I naravno, privlačnost, ljubav.
Šteta što tako rijetko piše. Piši Sedmice, ima nas još koji ne prespavamo noć :)