Sve je nestalo u prasini.
Ponovno sam na pocetku Vremena,
sa Nadom u rukama
i Sjetom u ocima.
Bol je iscezla sa zadnjim Suzama
sto su potekle niz moje lice..
I nemam nista sto bih mogla dati
plavim pticama da ti odnesu na krilima Vjetra.
Nemam nista sto bih mogla sakriti od tvog pogleda.
Nista sto bi me vise moglo povrijediti.
Niti natjerati da te volim.
I ne mozes mi nista.
Odavna vise nisam tvoja
btw-next time ocekujte post =)
Post je objavljen 10.04.2006. u 10:17 sati.