Stigoše moji dragi u subotu kasno navečer. Sretni i uzbuđeni. Curke imaju sada ŽUTI POJAS. Ali to nije sve! U prvom natjecanju u životu, prvim borbama u životu, starija Potočnica osvojila je SREBRNU medalju, a mlađa BRONČANU, svaka u svojoj kategoriji. Da vas ne zamaram pravilima (koja smo naučili u subotu, baj d vej), bitno je reći da je Velika prvo dobila borbu protiv narančastog pojasa. Nakon početnog gubljenja, i savjeta trenera u pauzi između mečeva, krenulo Potočnicu i pobijedila je! Slijedeća protivnica, bijeli pojas, imala je vrlo dobru taktiku i, unatoč napadima Velike, uspjela je većinom prva zadati udarac. Oba moja anđela pustila su suzu nakon poraza. No, tajo je bio tamo, da utješi, zagrli, poljubi. A i treneri, suci i ostali natjecatelji bili su nježni i srdačni prema njima. Ponosna sam na svoju dječicu!

Kako je ovo bio prvi takav događaj u našem životu, puno toga je bilo nepoznanica do samog početka natjecanja. Tek na tzv. uvodnom seminaru djevojčice su naučile način bodovanja u borbi, zagrijavanje nije bilo isto kao na dotadašnjim treninzima. Sve je trajalo od nekih 11 h do pola 6, trebalo je dočekati kraj svih borbi i proglašenje pojaseva i medalja. Imali su i zakusku na kraju, no curke su u međuvremenu papale svoje sendviče. Bilo je naporno i uzbudljivo...
Prije spavanja morali smo odgledati snimku borbi, tajo je snimao svoje Potočnice. Malo prokomentirali, tajo i ja izmjenjivali mutne poglede od suza radosnica. Curke zaspale istog trena kad su stavile glavice na jastuke.
U svibnju nas čeka novo natjecanje, održat će se u Umagu. Još jedno novo iskustvo, i poticaj za daljnje vježbanje i usavršavanje. Dok budu imale želju i motiv, neka idu. Mi smo tu da ih bodrimo.
Post je objavljen 10.04.2006. u 09:01 sati.