svi spavaju
tišina.
čuje se samo moje tipkanje.
i perilica za suđe :)
puna sam misli.
toliko toga se događa.
ili mi se to samo čini....
čudno je to.
čini se kao puno vremena, a onda je odjednom prošlo.
baš nam je bilo lijepo sinoć. nas desetak, roštilj, vatra....
i dogodilo se nešto. ne znam kako ni zašto.
neki novi početak? tko zna...
čudno je to..
danas mi je jako falio..
moj braco...
lijepo je vrijeme i motori stalno prolaze pokraj moje kuće.
kad god začujem taj poznati zvuk imam dojam da će doći, ući u dvorište, parkirati se, smijati...
bila je lijepa nedjelja...
da je bila prije nekoliko godina sigurno bi svi zajedno sjedili pred kućom, na suncu...i tako.
razgovarali..
mi svi, cijela obitelj.
ne bi nam nedostajao nijedan član. moj prekrasan brat.
jako rijetko razgovaramo.
a opet, svi se razumijemo.
svima nam je jasno, svi sve znamo..
znamo kad nešto na njega podsjeti, a nitko to ne kaže.
nikako da prebolimo...
čudno je to.
bilo nas je četvero.
nas dvije, njih dva.
uvijek smo se pravile važne, imale smo dva starija brata.
malo tko je bio tako sretan!
i voljeli smo se.
i volimo se.
nema ga već mjesecima.
a neprestano je tu.
u trenu kad se ugasi svjetlo, kad zasija sunce, kad pogledam u daljinu..
kad udahnem zrak..
uvijek.
moj anđeo čuvar.
nisam mu stigla reći koliko ga volim.
koliko mi je važan.
a opet, ni milijun godina ne bi bilo dovoljno da mu objasnim..
znao je to.
K, volim te! jako, jako, jako...
tek toliko da znaš..
G, volim te!!!
Ivica moj.....
volim te..........
Post je objavljen 09.04.2006. u 22:15 sati.