Nisam osoba koja često upada u neugodne situacije (srećom ) ali,s vremena na vrijeme,zna mi se omaći pokoja...
Tako sam se danas prisjetila jedne od "onih" koje ti svu krv iz tijela stjeraju u lice...
Prošlo ljeto pođem ja na poslovni sastanak u "metropolu",službenim autom,sređena kako dolikuje.
Negdje na pola puta skontam da bih mogla napraviti pauzu,osvježiti se i popiti kavicu.
Ugledam jedan zgodan kafić sa lijepom baštom i skrenem.
I tako,uparkiram se ja ispred kafića,izađem,bacim pogled na baštu a ona puna i to većinom muške populacije...
Krenem ja između stolova a sve oči uprte u mene i smiješci blistaju sa svih strana...hm...znam da dobro izgledam al ?!?
I tako,dignem ja nos do neba,puna sebe,stignem do jednog slobodnog stola,sjednem i skužim...
Dok sam se vozila,metalno dugme od hlača mi je dodirivalo kožu a imam onu alergijicu na metal,te ti se ja fino raskopčam,utrpam majicu s prednje strane u gaćice (crne čipkaste) i zaboravim na to...i tako
raskopčana prodefiliram kroz cijelu baštu...hahahahaha
Možete zamislit za koliko sam popila kavu i pobjegla odatle...za dvije i pol minute
Post je objavljen 09.04.2006. u 22:17 sati.