Prodao je dušu čovjeku i navodno mu postao najbolji prijatelj. Čovjek to nikada neće poštovati nego će ga držati u uzništvu, u lancima i sjetiti ga se tek ponekad, kad mu zatreba nježnosti ili neke druge emocije. Psi pomažu ako želite smršaviti, ako ste slijepi, ako ste sami, ili naprosto ako više nemate povjerenja u ljude. Psi su tu da bi ste vi dokazali sebi i drugima da možete biti i bolji, a ne samo nervozni, bahati, oholi, agresivni ili možda čak teško podnošljivi sebi i okolini. I psi imaju psihu i navodno ima i onih koji uspješno podređuju čovjeka sebi. Oni mogu iskorištavati vašu ljubav i postići primjerice da mrzite mačke i da vam ne smetaju dlake i pasji smradež u vašem stanu ili automobilu (mada to vaši prijatelji i rodbina primjećuju ali vam ne žele reći kako vam se ne bi zamjerili). Kad čovjek kaže da živi kao pas, misli na to da živi neurednim životom, neredovito se hrani, nema uredan seksualni ili obiteljski život, skita se i ne može se vezati za jedno mjesto. Pudlice u bogatim obiteljima imaju pasji život na kojem bi pozavidjeli materijalno siromašni ljudi. Psi lutalice su odmetnici kako u pasjem, tako i u ljudskom svijetu, oni odbačeni od čovjeka živi su svjedoci ljudske nemilosrdnosti.. "Pasji svatovi" su nešto kao grupni seks na ulici. Kujice katkada "zavrte glavom" psima, tako da se oni znaju ponašati poput ljudi. Nesauvislo bivaju zaluđeni lavinom hormona "i samo im je ona stvar na pameti", kad se strasti smire, tada vide da su počinili kobne životne greške no nema povratka. Psi mogu predvidjeti događaje i imaju istančanija čula od ljudskih, no to ne znači da su inteligentniji stvorovi. "Seoska džukela" je posprdan izraz za psa koji pazi na obiteljsko gospodarstvo i ne spada među one s rodovnikom koji imaju posebne nasljedne osobine (krvosljednici i slično). "Avlijaner" je također posprdnica k tome još i s turcizmom. Danas se osjećam kao pas jer mislim da me samo iskorištavaju, mada se baš trudim udovoljiti svima. Negdje sam pročitao da se prema nekim vjerovanjima katkada noću (u neke dane u godini ) psi okupljaju na tajnovitim mjestima i razgovaraju njima znanim jezikom o svojim problemima. Preko dana se ponašaju kao da se ne poznaju, a zapravo među psima navodno postoji povezanost, pa čak i odgovarajuća hijerarhija i zakonitosti. Ista priča kaže da su oni u službi dobra, za razliku od mačaka koje su "na drugoj strani".
Post je objavljen 09.04.2006. u 21:26 sati.