Jučerašnji dan je prolazil polako, vukel se ko kornjača. Uglavnom proveden pred kompom. Dva dana opake prehlade, dva dana kaj sam provel u krevetu su me unazadila u smislu socijalizacije, pa sam popizdil. Nemrem ja to tak. Al dobro odmoril sam se ak niš drugo. Nakon kaj sam skoro cijeli dan razmišljaj o jednoj djevojci, a znate kak to zna iscrpit čovjeka, odlučim se na odlazak do videotetke vratit neke filmove, pa navratit u lokalni na pivu.
U bircu skoro nikog, dvije poznate face i neka tri pijana bosanca koji su glasno urlali o ratu i nekoj ekipi iz Prečkog, Španskog, Dubrave, kaj ti ja znam. One pijane priče tipa: " Ma kaj ti pričaš, ne znaš ti Žutog sa Ferenčice, on je tipu jednim udarcem slomil čeljust na dva mjesta". Pa zemem pivu i i ubacim mrkog medvjeda u poker. I gle čuda, srušim rekord i 100 kunjerosa mi doleprša u džep iznenada. Cool.
Dođem doma i brijem kaj sad? U lokalnom mi se ne da sjedit, jel me tipovi poput one trojice fakat čine nervoznim i razdražljivim, a i bil mi je nekak dan za ući nekome nogom u želudac, pa sam se radije maknul.
Pa pošaljem poruku svom frendu Filmu da vidim kaj radi. On je negdje u gradu na laganoj kavici, al je brzo predložil da se nađemo za pol čuke u Krivom putu, pa popijemo po koju buteljku vitamina B.
I tak se zaputim do tamo, dođem prvi, Krivi put skoro prazan, pa si zemem Ožujanu i pričekam. Na pozornici postavljeni instrumenti, reko, aj super, bila bu neka svirka, al niko me nije mogel pripremit na ono kaj me čeka. Film se pojavil jedno 10 minuta iza mene, zel si butelju Tomislava, pa smo se upleli u priče o ženama, o onim prolaznima, o onoj jednoj pravoj, o ovakvoj i onakvoj ljubavi. Naravno, usput mjerkajući djevojke koje su se počele skupljat, dolazeći, ko i uvijek, u čoporima po pet ili šest. Bilo je bome kaj lijepoga za pogledat pa nas je to odobrovoljilo. Hvala vam drage curke.
A onda je počel koncert. Opaka gitarska ružiona. Pogledamo se, ajde super nek se pere, i tak ni njemu ni meni ne pašu nekakve laganice u stanju u kojem jesmo. Kad, ne lezi vraže, krene vokal. Jeboteeeeee.
Nemrem ja to baš pretjerano dočarat riječima. Ni stil pjevanja, ni tekstove. Zapravo bi bilo najbolje da navratite na njihov site pa si poslušate semplove. Opako.
Dakle, predstavljamo VIVA GLORIO.
Anyway, nakon početnog šoka, moram priznat da sam baš guštal u nesuvislosti glazbe i teksta. Uz obilatu pomoć Zagrebačke pivovare.
Navratili poslije Krivog puta na jednu noćnu klopu na brzinu, pišal sam u čemprese kod Studentskog doma na Cvjetnom, došel doma, upalil komp, pogledal dal je online da joj zaželim laku noć. Nije bila. Pa sam se legnul, okrenul na bok i odspaval 8 sati u komadu po prvi put u tjedan dana.
Nije opće loše.
Još da ne moram sutra delat...
Post je objavljen 09.04.2006. u 18:38 sati.