
Jučer sam naučila dvije stvari:
1. Nemoj pokušavati promijeniti ono što ne možeš (trebalo mi je dugo, ali shvatila sam). To samo oduzima vrijeme i snagu.
2. Neke stvari ipak jesu moguće (taj je dio u malom konfliktu s ovim gore).
Znate onaj osjećaj kad razmišljate (ili sanjarite) o nečemu lijepome i pomislite "Nema šanse to se to meni ikad dogodi."?
Hehe. Netočno.
Jučer sam bila na pripremama za faks i prespavala većinu vremena jer se nisam stigla nafiksati kavom. I baš sam pomislila na nešto (neću reći što:-)) i onda odmahnula glavom vraćajući se u stvarnost. Pola sata kasnije se dogodilo upravo to.
Slučajnost, puka sreća, mala pomoć "odozgo", uzročno-posljedična veza univerzuma... Zovite to kako hoćete, ali nije uvijek sve u našim rukama.
Vjerujem u sudbinu, u sreću, u Boga. Vjerujem da se ponekad nešto uplete i pomogne nam (ili odmogne).