Marketing
KAKO JE MAMA IŠLA U KINO...
Zimski praznici.Živa dosada u ovom našem kraju.Ostatak svijeta otišao na skijanje.Ja ih zovem - novokomponiranim skijašima.Jer do jučer nisu ni snijeg vidjeli.A sad su stručnjaci za cijelu paletu raznobojnih staza u svim krajevima svijeta
.
Ja više preferiram kino.U kojem, suput nisam bila od '89.Kad sam htjela odgledati "Kišnog čovjeka", ali me Zagušljivi čovjek skoro zagušio.I oslijepio.Pa sam od filma vidjela ništa
.
I pošto su moji mali klinci stvarno dobro prošli na polugodištu, mama je odlučila nagraditi ih "Narnijskim kronikama".Sa vješticom i lavom.I ormarom.U 4 popodne
.
Mjesto radnje,bivše kino Partizan, danas Teatro Fenice
.
Kupili karte, ponedjeljkom jeftinije, jupiii, jer je obiteljski dan
.Pa smo uzeli veću, najveću kantu kokica.I pojeli je prije projekcije
.Kokice, ne kantu.I popili fantu.Običnu, ne bambuču
.
Sjeli nasred balkona.Iza nas crvene fotelje.Iza zavjesa.Za specijalnu klijentelu.Mi nismo ti
.
Masa male djece, mladih roditelja, stanje okupacije, buka k'o na željezničkom kolodvoru.To tako nekad nije bilo...Mislim si, prestat će kad se ugase svjetla
.
A meni se tako spava
...Zagasiše se svjetla, odjednom brrrruuuuum-bum-pras-cijuk i lelek
...sve se trese, padaju bombe, lome se stakla.Kad mi se i sjedalo počelo trest, više mi se nije spavalo.Grmi iza mene, ispod mene, sa svih strana!!!
Zaključak: kad sam ja išla u kino, nije bilo takve stereo tehnike.I da li se uopće još uvijek zove stereo???Jer tog praskanja ima na sve strane.
Vidim, nitko ne bježi, nema evakuacije, pa i ja ostanem mirno sjediti.A kako mi je bilo, to samo On i ja znamo
.
U redu iza nas, majčica je djetetu, totalno nezainteresiranom za radnju, možda zato što ne zna ni govorit, nadobudno čitala prijevod - od početka do kraja filma.A meni se spavaaaaa...Pa mislim, dobro, ubijem jednim udarcem dvije muve, spavam i slušam.Ali, ne možeš ni čut.Sedmeročlana familija, dva reda ispod nas zauzela položaje, k'o da je oslobodila kino, pootvarala sve najšuškavije vrećice koje je našla, slasno i masno žvačući, preživajući, na sav glas komentirala film
.Usput su se djeca istog krda dobacivala preko glava svojih otaca, braće ,tetaka i inih, bocama nekih tekućina...
Mislim si ja, pa bilo je svakakvih i kad sam ja išla onomad u kino, ali ovo je nenamjerno, totalno nenamjerno, to je njihov način života, modus vivendi...Nije tu bilo ničeg na silu, to su odavno naučeni pećinski maniri...
Teti s visokom frizurom, u kaputu od nedavno izmasakrirane životinje, zvonio je mobitel
.Više puta.Valjda joj se sviđa ring ton, pa je dala nekom da je zove svako dvajst minuta.A onda ga ona pušta da zvoni do kraja.I uživa.
Pokušavam sklopiti oči, čak se naslanjam na osobu do sebe, znate ono kad vam glava pada, a sline cure iz kutova usana...I uspijevam zadrijemati, smirilo se gledateljstvo, a ono opet prasak, lomljava...topot tisuću životinja...jednim okom, jer sad sam se već privikla na čuda tehnologije, vidim završnu borbu nekakvih čuda...I divim se kompjuterskoj animaciji.Ovo moje dvoje - krasno izgledaju iz profila, očne jabučice u ravnini s vrhom nosa, usta otvorena i bez daha...ne miču se, ne dišu, ne trepću.I ništa ih ne smeta.Naravno, kad su mladi i neoštećeni, a ne k'o njihova maaajka
.
Projekcija gotova - zar već?A nisam ni oka sklopila?! - svjetla se otvaraju, na vidjelo izlaze posljedice borbe s kokicama, vrećicama, plastičnim bocama.Prije spomenuta gradska, urbana familija, kao i teta, vidim baka sa visokom frizurom i životinjskom garderobom, ostavljaju balkanski svinjac u kinu europskoga imena
.Pače, šutaju ga i preskaču.Ovi moji, jadni, skupljaju.Ma, kad te ja skupim, mislim si, ali šutim.I trpam zgužvanu nepojedenu kantu u torbu.I gledam tetu u socijalistički-plavoj kuti kako pokušava odstraniti tragove borbe s grickalicama.Jer za 15 minuta stiže nova horda.
Sa povećim arsenalom, spremna za napad iz svih raspoloživih sredstava.
Dok gleda film.I sluša cajke.S mobitela.
"Mamaaa, kako je bilo super,daj, kad ćemo opet u kinoooo??!!?"
"Kad porasteš, sine, kad porasteš..." (pa budeš mog'o sam ratovat i strahovat...)
Post je objavljen 09.04.2006. u 22:30 sati.