Marketing
DOSADNI POČETAK
Uglavnom, napravila sam ovaj jebeni blog iz tri razloga.
1. Najveći razlog je zato što mi je dosta objašnjavati ljudima kako nemam nikakav svoj blog. Sada zbog njih, a najviše zbog Bernarda, napravila sam još jedan blog za prepucavanje jer njih nikada dosta.
2. Cijelo vrijeme trudim se ostati svoja, ali u ovom svijetu čudaka i jednom jebenom gradu, normalni ljudi ne prolaze, tako sam sada popizdila. Razlog ste vi svi, a i ludi Pero koji mi je sinoć popio pivu.
3. Treći razlog sam zaboravila. Valjda nije bio važan. Zapravo ništa nije važno.
Ne znam koji ću vrag pisati po ovom blogu jer stvarno nemam ni živaca ni vremena zajebavat se svako malo i prepucavat s imbecilnim ljudima koji imaju IQ kao moja mačka koja po cijele dane samo jede, spava i kurva se. Ne donosi nikakav doprinos u našu kuću i ne znam zašto je i dalje održavamo na životu. Kada se gleda, ni ja ne donosim ništa u kuću osim nekakvih gluposti i beskućnika koji mi služe da se jednu noć iskalim na jebenim čobanima koji žele samo svoju rakiju.
Zamislite... Preživiš razgovore s jebenim budalama, koji cijelo vrijeme seru o tome kako ih mame nisu voljele, kako su sinove oblačili u curice, a kćerke u dečke i na kraju svi su postali jebeno opsjednuti seksom i kurvali su se na svakom ćošku za koricu kruha. Preživiš lovačke priče ljudi koji tvrde da imaju svoju privatnu podmornicu, space shuttle i da su bili na operaciji srca u Americi. Preživiš nastupe boy bendova i instant zvijezda za kojima svi sline. Nalaziš se u jebenom gradu u koji su prije 300 godina smještali gubavce koje nitko nije htio gledati, dolaziš u park u kojem se svi kurče sa svojim tzv. motorima koji su zapravo obični skuterčići od nekakvih 50 kubika koji su im kupili mame i tate s namjerom ih napokon počnete voljeti i doživljavati ih kao roditelje. Preživiš jebenu Đurđu, našu kravicu koja je na čelu naše stočne županije i najstočnijeg grada u našoj HR. Preživiš sve jebene profesore koji su te tlačili u osnovnoj, srednjoj i fakultetu ako si imao sreće da netko kupi tvoje bubrege i jetru da možeš platiti taj kurac od faksa. Preživiš tuđa ismijavanja kako si ružan, debeo, prištav, kako izgledaš kao Židov koji je prošao sve tretmane za ljepotu u salonu Adolfa Hitlera,... Unatoč svemu, ostaneš normalan, a tada upoznaš najveću seljačinu koju je svijet vidio i pukneš. prodaješ nokte, kosu, seks, sve samo kako bi si uspio kupiti lijekove koji ti skoro ni ne pomažu. Takav sav bolestan, uništen, prodan, nađeš ženu koji ti podari djecu idiote koji imaju tri kurca na čelu i pičku na leđima. A ipak, sretan si. Žena ti kuha ručak, dobivaš grašak kao i obično. Sin ti priča kako su ga danas iscipelarili, ali kako je unatoč svemu sretan zato što su ga uopće i primjetili. Smijući se, grašak ti zapne u grlu i počneš se gušiti. Umreš kao obična pizda koju nitko nije volio... Kako bi se ti osjećao?
Post je objavljen 09.04.2006. u 13:59 sati.