Došla sam do kraja.
Sada se vraćam.
Iznova. Opet.
Vraćam se na prvi kraj.
Jednak početku.
Proganjam sumnju.
Novim riječima.
I brojevi su samo brojevi.
Ne tražim ceste sa znakovima.
Samo tugu bez osmijeha.
Sjene crtaju nove ideje
Zamotane u cinične glasove.
Ispod mojih zelenih zastora.
I skrivene poglede pod plahtama.
Kutije pune nakita.
Slučajnih dodira.
I mokrih poljubaca.
Oštrila ljubavi,
U praznim,
Oboljelim
Stanicama.
Polagano postaju otpad
I točke na stihovima;
Razmještene po mojoj volji.
EDIT;
Udario me po nadlaktici, a ja sam se pravila da je sve u redu, i uvjeravala sam sebe da je sve u redu.
Povijenih obrva, sanjala sam o samoubojstvu.A hrabrost je ostala u vrhu olovke.
Sram zbog pisanja i vječno skrivanje papira pred prozirnim ljudima.
Katalizatori riječi. I vriskovi bludnica pod tamnim posteljinama plašljivih dječačkih pogleda.
Anatomija ženskog tijela i začahureni dim među zubima.
Vrelina Sunca na bedrima. Borba zelene i žute.
Samo pokoji zvuk iz dalekih svjetova nošen sarkazmom glasova s televizora dopire do mene.
Tek pokoji prazni zvuk.
I njegovo lupanje remenom.
Post je objavljen 08.04.2006. u 17:33 sati.