Marketing
Grbavička
Više nije fenomen bosanski film, već je to nekako ustaljena norma. Odlična stvar s kojom ako ju izaberete za gledanje nećete pogriješiti. Tu mislim unatoč na pomalo ksenofobnog spram svom naroda i (bivšeg) Emira (sadašnjeg) Nemanju Kusturicu koji je uz Dragana Belogrllića najviše popljuvao film, koji govori o onome što Srbima nije nimalo drago čuti, a to su ratni Grijesi s velikim G.
Ovaj film je i svojevrsna katarza i osim od ovih dvoje na FEST-u (u Beogradu) je barem po pisanju novinara bio dobro prihvaćen, te ga treba prihvatiti kao jedno svjedočenje na muku koju su prolazile bosanske žene svih narodnosti jer kako je i jedan moj prijatelj bošnjak rekao silovali su i jedni i drugi i treći, a ovo je ipak svojevrsno potresno svjedočenje o takovom jednom za potrebe filma izmišljenom, ali na mnogim takvim stvarnim od strane četnika sistematičnim zvjerstvima utemeljen film.
No ... nisam htio zapravo doticati se tuđih katarzi i grijeha, već sam htio samo ukratko reči da ovo ostvarenje uz film "Sasvim lično" je jedan od najboljih bosanskih filmova dosad. Usudio bih se ga proglasiti i boljim od Oscarom ovjenčanog Tanovićeva filma. Ovo je ipak puno osobniji film koji može dotaknuti svakog koji ima srca. Zatim ujednačeniji je i sa manje pogrešaka i definitivno odličnog ritma.
U filmu sam se naprosto oduševio glumom svih protagonista od kojih bi ponajviše istaknuo glumu Mirjane Karanović koja uz Leona Lučeva i malu Lunu Mijović kao Saru naprosto blista u filmu.
Eto ponekad sam se pitao ima li nade na ovim prostorima pronaći kakva klinca ili klincezu koji će moći glumiti kao bezbrojini mali Ameri, i odgovor se ukazao u vidu mala zvijezde Lune. Ipak nisu svi klinci na ovim prostorima skloni glumatanju.
Od zanimljivih uloga u filmu također je jednu od sporednih rola odlično odglumila i Jasna Beri. Nevjerojatno kako je glumački ansabl ovog filma svirao kao pravi ujednačeni simfonijski orkestar i donio jedan od najboljih filmskih predstava koje sam gledao ove godine.
Tu naravno pripada i velika zasluga Jasmili "Grbavički" koja je svojom maestralnom režijom, smirenom kamerom i vrlo jednostavnom i iskrenom naracijom o patnji i mukama majke Esme (Mirjane Karanović) nas uvodi u priču o toliko teškoj temi, a to su silovanja žena u ratu i djeca rođena iz tog zvjerskog čina.
Posebno bih ukazao svim gledateljima da obrate pažnju na vrhunac filma, koji tako lijepo plete Jasmila, u očajnoj situaciji kad mala Sara pokušava doslovno iskamčiti od svoje majka potvrdu da joj je otac shehid (mučenik) te nakon toga i groznog potresnog priznanja očajne majke (koja je izgubila i posao i moguću ljubav).
Taj vrhunac u filmu se proteže sve do momenta međusobne isprike dviju žena, majke i kćeri začinjene prekrasnim songom "Sarajevo ljubavi moja" koja na kraju daje nadu.
Zapravo taj rollercoaster u kojem nas mirno i uporno vozi Jasmila Žbanić, tokom filma cijelo vrijeme zlokobno zvekeće neminovnim konačnim događajem, gore opisanim, ali ipak ne na onaj predviljivi način... već opisuje život kakav zapravo jest, život (series of unfortunate events) koji se dešava pa ponekad i s ružnim rukavcima koji na kraju ipak, optimistično gledajući, pregaze lijepe stvari.
Ovaj film preporučam da svi odete pogledati u kino, garantirano odličan provod. Ocjenjujem ga sa 4.89 i kategorijom moždana nirvana.
Post je objavljen 01.07.2006. u 23:42 sati.