...Neka osoba na tebe viče.Neki grubijan.Ti ne voliš da se na tebe viče.Druga osoba viče ili ista u drugačijoj situaciji i ima dobar razlog.Znaš da si učinila nešto što je s pravom izazvalo viku.To su dvije različite stvari.Ljudi često ne prave tu razliku.
Ne možemo preživjeti u zrakopraznom prostoru.Moramo biti dio zajednice,možda od deset,sto,tisuću ljudi.Ovisi o tome koliko imaš snage.No čak i najsnažnijem biti će potrebno desetak,troje ili čak samo jedna osoba koja vidi,razmišlja i osjeća jednako.Što je veća potreba za tom vrstom umirenja,veći je broj ljudi s kojima se imamo potrebu poistovjetiti.,nekima je potrebno poistovječenje sa čitavom nacijom ,ali što je taj broj veći,manji je broj raspoloživih odgovora i misli.Mora se naći zajednički nazivnik.Misli,emocije koje su zajedničke svima obavezno su ograničenog broja.Zato mislim da je zadaća odgajatelja učiti nas kako da budemo osjetljivi na razlike u nama i izvan nas,a ne nadgledati pamčenje činjenica.Inače propada ono što je neobično u nama.Odrastajući osjećamo da smo čudni i bojimo se svake misli koju ne djelimo sa svima..... 
Post je objavljen 08.04.2006. u 14:36 sati.