Postoji li u tvojoj okolini netko pomalo… izopćen?
Pomalo čudan, okružen ljudima ali svejedno sam, nikad nasmijan, pomalo zastrašujući, svi ga znaju ali nitko ga ne poznaje. ovo je priča o jednom od takvih ljudi.
Drag čovjek. Jedan jedini, onakav za kojeg si siguran da se nikad više neće roditi. On, misterija, bio je zaljubljen. Kada se on zaljubi, onda je to to. Ljubav. Ona ljubav koja se pamti do kraja. A ona… bila je sve što on nije. Veselo, uvijek nasmijano, otvoreno, brbljavo stvorenje sa vječnim osmjehom na licu. Uvijek sretna, uvijek zaljubljena, uvijek pršti energijom. Počeo se mijenjati, biti sve sličniji njoj. Bila je to dobra promjena. Osjetio je nešto… radost?
Ipak, ona ga nije primjećivala.
A onda se on sve više zatvarao u sebe.
Ona je švrljala s njegovim najboljim prijateljem.
On je postajao sve tužniji i frustriraniji.
Ona ga nije primjećivala…
A onda, dogodilo se nešto. Stvar koja je prohujala kroz njen život potpuno ga srušivši. Smrt. Njena sestra… Bila je to nesreća… Nitko ne zna što se dogodilo… Ona ju je obožavala. Nakon toga, ništa više nije bilo isto. Vidjela je ljude, nasmijane, njene prijatelje… gadili su joj se. Svi oni. Gadio joj se njihov smijeh, tješenja, besmisleni razgovori… Svi su bili takvi…
Ali ona ne… više ne…
Postala je čudna, udaljila se, povukla iz vlastitog života. Nije više izlazila. Nije više osjećala. Nije se smijala.
On je to primijetio. Znao je kako joj je. Znao je da njen život nije isti. Da to nije bila ona… Bio je jedini koji ju je shvatio…
Ali ona ga i dalje nije primjećivala. Bila je previše zaokupljena svojim problemima. Zapravo, nije imala problema. Možda je željela da je ljudi puste? Ili da je žale? Da je se prestraše? Ne znam…
Ona je bila na rubu. On ju je želio spasiti…
Nikad nije smogao snage. I dan danas mu je žao što joj nije jednostavno pružio ruku onog dana…
Kada se ubila.
Patio je. Znao je da je bila neshvaćena kao i on. Ali nije joj dao do znanja… da postoji netko… isti kao ona…
I sada je gotovo. Nje nema. Svojom voljom, otišla je s ovog svijeta ostavivši nekoliko duša potpuno praznima… Među njima i njegovu.
Moglo je biti drugačije, zašto nije jednostavno rekao…
Nije…
A sada nikad ni neće…