Bio je to trenutak, jedan od onih….
Kada ne znam kako dalje….
Kada oči nepomično gledaju u
jednom smjeru, a pogled počne
boljeti. Oči- ne mogu se zatvoriti.
Visoka staklena čaša počinje drhtati,
pod snažnim pritiskom mog dodira.
Pogled ostaje usmjeren u zid,
u sliku bolne istine,
u trenutke nesretnog života.
Neispunjenost,
Razlomljena unutrašnjost,
Raspadanje…..
Post je objavljen 07.04.2006. u 23:09 sati.