Marketing
Fotograf Tom Hunter
Slike starih majstora volimo zbog njih samih, a ne zbog osoba koje su portretirale. Nekoliko stoljeća više nije važno jesu li oni bili propalice i nesretnici, jer vidimo samo ljepotu. Sa suvremenim londonskim fotografom Tomom Hunterom slučaj je posve drugačiji: on svoje pažljivo režirane fotografije velikih formata radi na predlošku starih majstora, ali posjetitelji njegove izložbe, koja je nedavno bila u londonskoj Nacionalnoj galeriji, znaju da su na njima stanovnici najsiromašnijeg londonskog kvarta, Hackneya.
Te su im fotografije upravo zbog toga toliko fascinantne. Natopljene teškim bojama i fantastičnim osvjetljenjem, one zazivaju najbolje odlike i atmosferu starih majstora, ali istodobno podsjećaju na londonsku svakodnevnicu prožetu kriminalom, u čemu Hackney prednjači. Ta je četvrt u velikom previranju te ondje danas uz siromahe žive i pravi profesionalci. Neki od njih nemaju novca da bi živjeli u sigurnijoj četvrti, a drugi su idealisti koji vjeruju da će mladi, uspješni i zaposleni, pomoći tom dijelu grada da se izvuče iz neimaštine i kriminala. A sama izložba Toma Huntera ne zove se slučajno «Život u paklu i druge priče»Hunter kaže da je teme svojih fotografije nalazio u novinama Hackney Gazette, čiji su naslovi obično senzacionalistički. Želeći održati siromahe koje se bespravno useljavaju u prazne stanove jer ne mogu plaćati stanarinu, on glamurizira svoje junake na fotografijama , koje dobivaju umjetničke nagrade i izlažu se u najuglednijim galerijama.
Slika Johannesa Vermeera, 1649
Fotografija mlade žene koja čita obavijest da se mora iseliti
Na primjer, fotografija mlade žene uz prozor koja čita službenu obavijest da mora napustiti stan dok uz nju na krevetu leži malo mirno dijete, temeljio je na predlošku Vermeerove slike «Djevojka koja čita uz otvoren prozor», koristeći istu kompoziciju, paletu boja i igru svjetla. O toj temi je snimio niz fotografija, povezanih nazivom ''Nepoznati ljudi''. Zatim je uslijedila serija fotografija ''Travellers'', posvećena ljudima bez stalnog boravišta. Svi životi koje on pokazuje na slikama, čak i obračuni s pištoljima ili nožem, svađa oko parkinga, žena koja se oporavlja nakon silovanja..., postaju na njegovim slikama svakodnevnica ukletog kvarta vrijedna pažnje vrhunskog umjetnika! Interpretacije nisu doslovne i on nikada ne iznosi cijelu priču. Ponekad prikaže tek početak: susret, poljubac, pištolj ali se može naslutiti što slijedi. Drugi put prikazuje kraj: vjenčanje, novorođenče, mrtvački sanduk, zatvor ali u tom slučaju prethodni razvoj mnogo je nejasniji. Kako su štakori dospjeli u nečiji krevet, otkud žohari na zidu ili muško tijelo u vodi?
Prevedene su riječi, njegove fotografije djeluju previše mračno, ali one su vizualno izuzetno lijepe, a ljudi koji poziraju u tim često zastrašujućim scenama umjetnikovi su prijatelji ili susjedi. Nema u tome ništa neobično za današnji London. Izložba u Nacionalnoj galeriji između najvažnije kolekcije starih majstora i fotografa grube londonske svakodnevnice samo je dokaz da je London grad koji se iscrpljuje u kontrastima.
Post je objavljen 07.04.2006. u 22:25 sati.