Prolazio sam jednom kroz jedan mnogoljudan
grad i utiskivao u mozak, buducu upotrebu,
prizore njegove, arhitekturu, obicaje,
tradicije, pa ipak,
od citavog tog grada sada se sjecam samo
jedne zene koju slucajno sretoh tamo
i koja me zadrza jer me je voljela;
danima i nocima bili smo zajedno- sve
drugo sam odavno vec zaboravio, kazem,
sjecam se jedino te zene koja se strasno
drzala mene,
ponovo lutamo, volimo se, ponovo se
rastajemo,
ponovo me ona drzi za ruku, ne smijem da odem,
vidim je tijesno uz sebe, usne su joj nijeme i
treperave...
Volt Vitmen
Post je objavljen 08.04.2006. u 23:30 sati.