Danas imadeh čak 2 okršaja sa Zetovcima. Sporedni akter bijaše Maja.
Okršaj prvi
Nakon (bez)uspješnog mijenjanja pozadine njenog bloga, krenusmo prema pustopoljinama centra grada. Na ulazu u bus vrijedni vozač pita za karte.
Ja: 'Oprostite, zaboravio sam pokaz kod kuće, evo idem samo 2 stanice do okretišta.'
On: 'Ma da, pa ćeš onda ljepo u tramvaj.'
Ja: 'Ma neću, pješice ćemo do moje kuće.'
Na okretištu smo, naravno, besramno uletili u prvi tramvaj. Vozač nam je poslao pogled kakav šalju djelatnici gay udruga Žaku Houdeku. Dok je mu je ona ljepo mahala, on joj je poslao prjeteći no-no sa prstom u zraku (mene nije vidio iza pregrade).
Okršaj Drugi
Ni 20-ak minuta poslje dokazala se on da nesreća ne dolazi sama. Sve je morala začiniti ona sa rečenicom 'Joj, zamisli da sad uleti kontrola.'
Mislite da nije?
Korpulentna gospođa ugegala se elegantno medvjeđim hodom uz stepenice tramvaja. 'Dobar dan, karte na pregled!' bijaše joj mantra. Ja zbunjen, coprnica me munjava u rebra da izgledam zaposleno tražeći kartu a teta sve bliže i bliže. Hop, zaustavila se na čovjeku predamnom, okrenula se na drugu stranu, pregledala još par sjedalica i završila svoj temeljit i iscrpan posao.