Marketing
Doživljaji u busu
Nakon što su mi moje najdraže (Surlaba I Eelena) otišle (ne brinite pošteno smo se istračale) i nakon što sam iz sobe makla sve one ostatke pizze, palačinki i sokova, odlučila sam da bi bio red da barem pogledam što sve imam za učiti naredni vikend. S najboljom namjerom sjedoh za radni stol odlučna da se sukobim sa svim onim zaostacima. U mojim hrabrim viteškim namjerama spriječi me nesretni red vožnje Libertasa koji stoji zalijepljen iznad mog radnog stola. Naime, zatekla sam se kako buljim u taj glupi raspored i prisjećam se svih onih idiotarija koje sam doživjela u tim nadasve interesantnim prijevoznim sredstvima.Donosim vam neke najsočnije događaje:
1
Bio je kraj svibnja, velika sparina. Onako oznojena, stajala sam na žičari čekajući bus. Napokon se pojavio! S uzdahom olakšanja krenula sam prema ulazu - VELIKA POGREŠKA! naime, nisam primijetila da mi se s desne strane približava cijelo krdo ljudi željnih ulaska u jedan pošteno rashlađeni bus (malo sutra je bio rashlađen). Nakon dva udarca u rebra i krikova upomoć uspjela sam se izvući iz podivljale gomile i krenuti na stražnja vrata gdje je bila manja gužva. Ušla sam zadnja i to jedva. Dok sam pokušavala ugurati lijevu nogu osjetila sam kako se vrata zatvaraju - NOGA MI JE OSTALA ZAGLAVLJENA!- navedenu rečenicu sam vrisnula par puta dok me vozač nije čuo i otvorio vrata te sam uspjela osloboditi svoju nesretnu nogu. Da sve bude još bolje cijelu scenu je promatralo dvoje sredovječnih Francuza koji su me sažalno gledali sve dok se nisam iskrcala, ne znam francuski ali mislim da su govorili nešto u stilu "vidi ove sirotice" - umjesto da su me izvadili iz ralja tog podivljalog busa!
2
Nakon napornog dana u školi napokon sam se zavalila u poluprazni bus. Shvatila sam da sam zaboravila ponijeti muziku pa sam se u nedostatku zabave naslonila na sjedalo. ali nisam morala dugo čekati na zabavu - neka cura iza mene je pričala na mob. Evo kako je tekao taj dubokoumni razgovor/monolog:
"Nisam kupila one cipele, ma znaš da su glupe", "Ali one srebrene su mi tako kuuuuuuul", "Misliš da će mi ići na onu bež vestu?" "Ali nemam sjenilo te boje!", "što ću sad?!", "Potrošilo mi se sjajilo, nema ga više u dm-a." "Ma ne ću one cipele, već su me vidili u njima!" "Kako kad?! pa znaš da sam ih onaj petak nosila!" - sad dolazi do drastičnog smanjivanja tona: "a jesi mi vidila malog?" - (slijedi neobuzdani hihot)- "Baš je suuuuperrr!", "ma znam da je presladak!" "Još samo da ostavi onu drolju" (??????) "Ne, nisu još prekinuli, on nema snage da joj reče" (SNAGE???-tad sam se ja počela tiho hihotati)
3
Ali, da ne ispadne kako samo ženske melju glupost donosim vam kratak opis i jednog muškog razgovora:
"Đe si frajeru? Nisam te vidio u XLNT-a?
"Ma bio sam s malom."
"Mi smo ti se nalili" (čuje se jedno dugo podrigavanje a zatim dugo smijuljenje)
"Jesi ti kupio Škorin CD?"
"Jesam"
"Aj, daćeš mi da prepržim"
"OK"
"I kakva je mala?"
"Dobra"
"Samo dobra?" (ponovno se čuje smijuljenje)
"Daj ne seri"
"Što si tako nadrkan čoeče?"
"Nisam nadrkan"
-zatim slijedi dugi i opširni razgovor o kladionici i temeljitiji razgovor i rasprava o idealnoj veličini ženskih grudi (dolazi do manjeg sukoba i razilaženja u razmišljanjima), zatim se ponovno vraćaju na igru "Tko bolje podrigne"... (Hvala bogu ja sam izišla prije nego što sam čula pobjednika)
Imam ja još puno doživljaja u Libertasovim autobusima ali ne želim vas sad zamarati s time.
Glavne pouke koje sam izvukla iz tih događaja:
1. Ne ulazi u prenatrpani bus
2. Francuzi nisu od velike pomoći u nesrećama
3. Čak i ja vodim inteligentnije razgovore od onih koji se odvijaju u busu.
Post je objavljen 07.04.2006. u 20:18 sati.