Sjedili smo skriveni u grmlju. Borove iglice su nas pokušavale pronaći jer smo im sakrili palice za golf. Držala si me za ruku. Dva grma dalje u nečijoj maternici se rađao novi život. SX 8. Nije te smetala moja zamazana majca. Tvoje oči su grijale cijeli park. Nije snježilo. Remen koji nisi nosila se pretovrio u malu vjevericu koja je ličila na onog malo štrumpfa sa cvijećem. Tvoji su prsti su imali okus vanlije a moji čokolade.
Post je objavljen 07.04.2006. u 19:01 sati.