naslov nema veze s postom...
evo nisam uspjela pisat postove otkako sam otvorila ovaj blog jer sam zaboravila si i korisničko ime i lozinku! ...biser...uglavnom...skontala sam da svi ljudi koje sam čitala i ...koje čitam imaju makar jednu svoju pjesmu objavljenu na blogu...
he-he...pa i ja odlučila nešt stavit...al tak je duuuuuuuuuuuuuuuuuuuugačka tak da čisto sumnjam da će ju itko pročitat...al et...
uglavnom...sad se spremam za rolanje a onda trebam na neki party...al čisto sumnjam da ću ić...NE DA MI SE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!jebiga, ljena sam...blago ljudima koji žive u gradu...sve im je blizu...=(...a pogle nas...bogu za tregerima...!
eto da vas ne zadržavam...uživajte u vikendu!
komentiram vas večeras ak ne uvenem dotle!
ne znam šta da radim,
ovi me osjećaji potkopavaju
sve dublje i dublje,
zbunjeni pogledi,
vječna nesreća i
gorko slatka bol u venama,
u vrtu gijeha sahranjena
leži neka moja izgubljena nada,
kao da sam tražila više od nemogućeg,
krvavi otisci na travi
blješte pod paklenim suncem
koji je samo korak do vraga
i bolnih uzdisaja nekih davnih ljubavnika
koji u zabludi vremena
slučajno se nađu licem u lice sa smrću...
sjene...
ništa drugo nego sjene
na zidu ostale su umjesto slika
samo da poremete razum
i ubiju čovječnostu meni,
noćne more nižu se jedna za drugom
kao bijeli biseri na konop tanke niti
svaki tren čekajući smrtni bubanj
da odbroji i to malo vremena
što preostalo je...
osmjesi kao noževi u leđima
prate me niz nepoznatu ulicu bez kraja,
kao da sam mislima na
nekim mirnim poljanama
sretna u grijehu što proklinje moj život
kao slučajnu pogrešku neke putnice
u obećanu zemlju,
moj svijet je drugačiji od idealnog,
moje misli pričaju priču samu od sebe,
dok nečije ruke trude se promijeniti
na nešto nedodirljivo,
vrata raja odavno su mi zatvorena,
vrata pakla zabranjena,
negdje između lebdi nešto kao
duša u moru ljudi,
kao uljez među vojskom,
kao i sam ovaj svijet.
mir u nemiru tražim,
spasenje u vodi u kojoj vidim
svoj prokleti lik
... i bojim se zaplakat
da opet ne zaboli neka rana...
kao trulo cvijeće u vazi tako i ja
sad ležim na travi,
...gledam svoje otiske kako skorene
vjetar ih raznosi u nepoznate krajeve vjećnosti
jer ja sam usamljeni putnik,
koji putuje kroz vijeme....
a što se tiče naslova...^^^^poljane^^^^...
Post je objavljen 07.04.2006. u 18:38 sati.