Najdraži!
Slušaj glas što ga nosi vjetar. Slušaj šum trave što šumi nad mojim uzglavljem.
Tu sam, a nema me.
Već davno se stvrdnula zemlja nad mojim tijelom. Već davno mojim domom vlada mir.
Tu sam, a nema me.
Gledam orlove ispod neprozirnog vela, osijecam milovanje vrbe što se nadvila nadamnom.
Tu sam, a nema me.
Želim da maknem teški teret što me pokriva.
Ne, nemojte ga ponovno stavljati. Želim da vidim plavetnilo iznad moga tijela,
da osjetim kišu iz nečijih očiju, da vidim oblik nečijeg poljupca.
Tu sam, a nema me.
Najdraži! Slušaj glas što ga nosi vjetar. Slušaj šum trave što šumi nad mojim uzglavljem.
Najdraži, slušaj. Slušaj bar ti koji ne postojiš.
Znaj, ja sam veća sjena od sjene, ja sam teža od kamena iznad mene.
Znaj…ja sam kiša i plač i nemir i bol..
Tu sam a nema me.
Najdraži, slušaj bar ti koji ne postojiš, slušaj bar ti koji si bio moj san, slušaj.
Stavi ruku na ovu sabitu površinu što me skriva. Osjećaš li nešto...?
Kako bi mogao osjetiti kad smo tako daleko, tako udaljeni, tako osamljeni.
Između nas je crnina i jedan bezdan i pakao. Poljubi cvijet što cvate krvavilom.
Osjetit ćeš podrhtavanje tla pod nogom...Moje će se tijelo ponovno rađati iz truleži.
Tu sam, a nema me.
Najdraži, samo ti, bar ti budi nježan sa travama na mojoj postelji, sa kamenom na mom uzglavlju.
Znaj da mi nije lako odupirati se nestanku...Crvi su mi pojeli tijelo.
Još samo srce mi živi u kovčegu. Na jednom čavlu pribita mi ruka kojom sam te milovala u oblacima.
Pijavice mi ispiše usne kojim sam te cjelivala, uništiše crninu mojih zjenica.
Tu sam , a nema me.
Najdraži, slušaj glas što ga nosi vjetar. Slušaj šum trave što šumi nad mojim uzglavljem.
Slušaj, slušaj, slušaj...makar ništa ne čuo. Šlušaj, slušaj, slušaj...bit će mi lakše.
Tu sam, a nema me.
Post je objavljen 07.04.2006. u 13:56 sati.