Marketing
nema samo ancic zivce u ledima....
pomalo je jadno kad te u mladosti bole križa. al eto, bole me . uklješten živac. aha. jadna sam.
starim.
ulovilo me jucer. kada me cetverogodišnji bratic sa svojih punih 97 cm (znam jer smo se mjerili na cedevitinom metru s kretenoidnim pjesmicama) oborio na pod, skocio u hulkovskoj maniri na moje bubrege i zabio mi prst u nos vrišteci "umji, umji, UMJIIIII!!!"
reko, kako oces, zivino mala, i pravim se da sam mrtva.
"mmm...mmmm...mmmMMMUUUUAAAAAAAAAAAA!!!!!!! ja ce calioooo,uctani,uctani, ja te voojim, uuuctani!!!"
otvorim oci, a mali mi se stropsta u zagrljaj ko maria liz sebastianu nakon 20 godina robije za vrijeme kojih je bila katatonicna al ju je na zivotu odrzalo sjecanje na njihovu ljubav.
mali sretan, ja ga grlim, i probam se tako,jelte, ustat.
zamaglilo mi se pred ocima. pozdravih u mislima mamu,tatu cijelu rodbinu (trajalo je, samo 2 sata da pozdravim uzu rodbinu. hercegovka,det ekspleinz evriting),i sve što propustam u nastavku zivota. i tup natrag na pod. posto i nisam sitna to je bilo zapravo TTUUPP. potres u zagrebu, epicentar u dugavama, 8 po richteru.
sestricna i njen ehemann su mi se prvo smijali. pa narucili asterix pizzu, posto kokice nisu dovoljne za show tih razmjera. i uzivali gledajuci me kako bezivotno lezim na njihovom parketu ko sipe kojom dalmos bari na foru svog lovackog dara. i oprosti bi im covjek, da nisu ......
"e, haha, aj probaj napravit most"
"kako si takav, majmune, rodbina smo! malo suosjecanja, kakav most.... spagu, lakse je iz tog polozaja!"
"hehehe. dobra. hehe. nego, kad si vec dolje, aj vidi jel mi mali ispod ormara sutnuo racun iz privredne, ne mogu ga nac"
i tako je to islo pol sata, dok im nije dosadilo pa su me odbacili doma.
al su moji bili dobri, nisu me zezali ili maltretirali. samo ignorirali. i u 2 ujutro kad se brat vratio izvana, a ja ga molila da me digne s poda jerbo sam tresnula s kreveta u 18 pokusaju da se dignem po casu vode.
jedino je moja SMEĐOOKA bila dobra i zabrinuta, istina s drugog djela grada pa me bodrila s pune 2 recenice :" namsjesti se nekako, sta ja znam, lezi bogte. i mrs sutra doktorici."
voljena sam, na bi covjek reko.
stoka. komunjare, zasigurno. jelda BaFi??????? 
al sad sam čist fajn, teta kata mi dala neke male bijele tabletice..... "dvije dnevno, ne više, jake su, opustit će ti mišiće."
drmnula sam tri. odjednom. i to čim sam izašla iz ordinacije.
a četvrta mi se smješka.
hihihihihihihihihi........ uuuuuuh-wweeeeeeee.........
Post je objavljen 07.04.2006. u 12:55 sati.