Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/olifant

Marketing

BJESOVI

Moje mišljenje o Dostojevskom.

Ja mislim da je Dostojevski pisac koji prezire književnost, služila mu je uglavnom da zaradi novac za povrat kockarskih dugova. Stoga, on ne drži do umijeća pisanja, likovi su mu u funkciji ideja koje zastupa (kao i u kasnijem klasiku sovjetske literature 'Kako se kalio čelik'), bez ikakve karakterizacije i nijanse između osobe A i osobe B. Štoviše – ne samo da nema nijanse, nego u njegovim djelima čak nema ni spomenutih osoba. Baš nitko se tamo ne zove A i B.
Za razliku od individua, kolektiv je opisan strasno, ali opet sasvim plošno – pravoslavna duša utjelovljena u ruskom narodu je super, a katolički svijet je zlo, naopako i poklonik Sotone, Židove naziva Ćifutima i prikazuje kao lukave misleće životinje, Nijemci su gramzivi slabići, žene - bijedne kokoši ili razmažene koze, a za muslimane smatra da nisu vrijedni ni pogrde, pa ih stoga nigdje ne spominje. Što je čisti fašizam.
Njegovi poklonici uživaju u tvrdnjama kako je Dostojevski u svoje vrijeme bio šokantan, kontroverzan, provokativan i subverzivan, ali on je zapravo bio i ostao samo konzervativan i ništa više. Nijedna njegova ideja, a ni o čemu se u njegovim romanima i ne može govoriti osim o idejama, nije u suprotnosti s prevlađujućim patrijarhalizmom i kršćanskom tradicijom. A kao što smo već rekli, ima i fašizma.
On je neprijateljski raspoložen prema svemu modernom, u njegovim ubitačno opsežnim romanima sve vrvi od knezova, generala, kapetana i gubernijskih upravitelja, dok se druženja s običnim svijetom srami i nikad ga ne bi upoznao da nije morao, silom prilika, boraviti u zatvoru.
Iako i sam teško poremećen, iza prividnog suosjećanja gaji najcrnji prezir spram bolesnika, osobito duševnih. Zar je tako teško napisati 'osoba sa specijalnim potrebama zbog specifičnih mentalnih odstupanja'? Očito da je, sve dok postoji lijepa riječ 'idiot'. Tako draga eugeničarima i fašistima.
Na primjeru svog bijednog, promašenog života, dokazao je kako svaki čovjekov problem počinje od majke. Koja je bezosjećajna kučka ili odsutna ili pasivna cmizdravica, te od oca ženskara, pijanca i rasipnika, a ponekad se uzrok traume širi i na ostalu rodbinu, susjede i slučajne prolaznike duž obližnjeg šetališta. Sve je to, metodom vlastite kože i krzna, dobro poznato našem domaćem intelektualcu, a osobito onom tikvanu, koji je takvog dosadnog bilmeza kao što je Dostojevski, uvrstio u školsku lektiru.
I ne samo da je tikvan, nego je i fašist, jer on i njemu slični izvode najstravičniji teror nad učenicima, namećući svoje gnjile ideale uber alles.
Idolopoklonstvo otmjenog, načitanog, fašističkog društva koje se javlja na sam spomen Dostojevskog jednako je slinjenju kuharica, sobarica i kolumnistica u ženskim časopisima nad 'Gričkom vješticom', s tom razlikom što Zagorka nije bila kronično alkoholizirana padavičarka, pa je pisala daleko jasnije i čitljivije.
Također, našem se intelektualcu-fašistu silno dopada piščeva seksualna devijantnost. U njegovim romanima ima svega – od sadizma i mazohizma do pedofilije. Znakovita je, suptilnošću balkanskog kamiondžije opisana, epizoda u 'Bjesovima', gdje aristokratski mamlaz Stavrogin, bolestan od ateizma, nihilizma, debilizma, sotonizma, polupismenosti, viška slobodnog vremena i udobnih financijskih prilika, ne zna što bi drugo sa sobom, pa ostvaruje seksualni kontakt sa dvanaestogodišnjom djevojčicom.
Iako nije nimalo isključeno da se radi o autobiografskom detalju, to nikoga dosad nije zasmetalo u obožavanju lika i djela tobožnjeg velikana Dostojevskog, u stvari – propalice, pijanice, kockara, ruskog kretena, šovinista, vjerskog fanatika, duševnog bolesnika i seksualnog napasnika. I fašista.
Eto, to ja mislim o njemu, kad već moram iznijeti svoje misli, s obzirom da nam se fašistički prijetilo jedinicama ako budemo prepisivali s interneta.
Kako sam količinom teksta daleko premašio zadani minimum za prolaznu ocjenu, koji je, da podsjetim, iznosio 'deset redaka vlastitih rečenica' i posvetio zadaćnici dragocjeno vrijeme koje sam mogao provesti gledajući nogometnu utakmicu, smatram da zaslužujem bar vrlo dobar.
A na eventualno objavljivanje mog sastavka u školskom listu ne pristajem bez prehodnog dogovora o pristojnom honoraru.

Iz školske zadaćnice Miljenka Dječačića, IIIc, prenijela

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka



Post je objavljen 07.04.2006. u 12:26 sati.