Marketing
Masada, pogled odozgo
Uspon na Masadu
Masada, terme
Masada, Sjeverna palača
Masada, savršena utvrda
Masada, pad
Masada, nakon pada
Masada, Zapadna palača
Na kraju našeg obilaska Masade stigli smo i do najjužnijeg dijela brda na kojem je izgrađena tvrđava. Odavde se stijena strovaljuje daleko u dubinu, a od čitavog prizora čovjeku zastane dah.
Zanimiljivo je kako priroda može biti lijepa i u pustinji, i bez zelenja, i bez vode.
Dolje, na dnu ove duboke provalije, prolazi wadi, suho korito koje se napuni vodom za jačih kiša, poput one od prošle nedjelje.
Vode na koncu završavaju u Mrtvom moru.
Dobro se vidi suho korito kako vijuga kroz dolinu, nakon što je urezalo duboke usjeke kroz stijenje Judejske pustinje.
Doista, pogledamo li prema zapadu, vidjet ćemo pustinjska prostranstva bez kraja.
Ne možemo napustiti Masadu, a da se još jednom ne spomenemo onog slavnog i tragičnog događaja iz 73. godine, kad su židovski ustanici branili ovu utvrdu od deseterostruko brojnijih Rimljana, što su upravo u ovim dolinama uokolo izgradili svoje vojne logore i zid kojim su opasali sav prostor, da nitko ne može ući ni izaći.
Povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, piše da je zapovjednik Masade, Elazar Ben-Jair, uoči pada utvrde, ovako govorio svojim sunarodnjacima:
»Odavno smo, predragi moji, odlučili da nećemo kao svoje gospodare priznavati ni Rimljane niti ikoga drugoga, već samo Boga, jer samo on je istinski i pravedan Gospodar ljudi. Evo, sad je stigao čas: gledajmo da se ne zavijemo sramotom, mi koji se prije nismo podložili nikakvome ropstvu, što nije bilo moguće bez mnogih opasnosti. Sada bismo, skupa s ropstvom, upali i u najgore kazne, ako bismo živi pali u ruke Rimljanima.
Bili smo, doista, prvi koji smo se pobunili, a posljednji smo koji će položiti oružje. Vjerujem ipak da je milost darovana od Boga da možemo umrijeti časno i u slobodi. To nije bilo moguće drugima koji su neočekivano pobijeđeni. Za nas je, međutim, sigurno da ćemo sutra pasti u neprijateljske ruke, te možemo slobodno izabrati da umremo časnom smrću s osobama koje su nam najdraže. To ne mogu spriječiti ni neprijatelji, koji bi nas pod svaku cijenu htjeli uhvatiti žive, niti mi možemo pobijediti ih u bitci....
Neka naše žene umru bez da upoznaju sramotu, a naša djeca bez da upoznaju ropstvo. No, prvo ognjem uništimo kako svoja imanja, tako i utvrdu. Rimljani se neće dobro osjećati, to dobro znam, kad ne mognu postati našim vlasnicima i kad vide kako njihov plijen odlazi u dim. Ostavimo samo nešto hrane, kako bi se vidjelo, da nismo izabrali smrt zbog gladi, već jer nam je draže bilo umrijeti nego živjeti u ropstvu. Tako ćemo ostati vjerni odluci što smo je od početka donijeli.«
»Jadni su mladi koji će zbog snage svoga tijela izdržati mnoga zlostavljana, jadni su starci čija dob neće moći izdržati te nevolje! Tko bi želio vidjeti svoju ženu kako je silom odvlače ili čuti glas svoga sina kako zaziva oca, dok su mu ruke stegnute lancima? No, dok su te ruke slobodne i dok stežu mač kojim mogu udarati, neka nam učine velikodušnu uslugu; umrimo dok nas neprijatelji još nisu pretvorili u roblje, te se kao slobodni, skupa sa ženama i djecom, oprostimo od života!«
Rimljani su, ušavši u tvrđavu, našli samo beživotna tijela.
Masada je pala, no želja za slobodom nastavila je živjeti.
Nastavak: Masada, zadnji pogled
Post je objavljen 07.04.2006. u 08:25 sati.