Marketing
Tikal
Prvi glavni grad Guatemale, nakon dolaska Španjolaca, osniva konkvistador Pedro de Alvarado 1524. godine. Daje mu ime Santiago de los Caballeros (“grad džentlmena”, gle cinizma). Pedro nakon toga kreće u daljnje pljačkanje napustajući Guatemalu.
Njegov brat Jorge de Alvarado, tri godine kasnije, odlučuje da pomakne glavni grad, u odsutnosti svog brata. Kao glavni razlog navodi “neposlušnost” lokalnih Cakchiqueles indijanaca. U dolini Almolonga počinje da raste Ciudad Vieja. Međutim, ni Jorge nije mirovao. Počeo je da gradi flotu brodova želeći da krene u osvajanje Indonezije. Kada je 1541. flota bila dovršena Jorge mijenja plan. Odlučuje da uzme učešća u bici za Meksiko. To se pokazalo kao loša odluka, jer smrtno strada prignječen od konja u padu.
Njegova mlada supruga Dona Beatriz daje si nadimak “La sin ventura” (“nesretna”). Ipak, da bi se malo oraspoložila proglašava se “Vladaricom Amerika”. Tada je imala samo 22 godine. A njeno “vladanje Amerikama” je trajalo samo jedan dan. Desetog rujna 1541. dva potresa, praćena sa kišama i poplavama, su dovela do masivnih odronjavanja. Glavni grad i njena vladarka Dona Beatriz nestaju s lica zemlje. “Nesretna” je bila prvi i posljednji ženski vladar u kolonijalnoj Americi.
Dvije godine kasnije, 1543., Antigua je uspostavljena kao novi glavni grad. U narednih 230 godina Antigua je svojim blještavilom, crkvama i palačama postala vodeći grad španjolske Amerike. Škole, bolnice, putevi, katedrala i vladine zgrade pružaju komforan život stanovnicima uz jeftinu indijansku radnu snagu. Do sredine XVIII stoljeća Antigua je imala 50.000 stanovnika. Ali, sav luksuz i komfor je doživio iznenadni stravičan kraj u destruktivnom potresu 1773. godine. Grad je zbrisan, a veći dio stanovnika je ostao ispod ruševina. Oni preživjeli su ubrzo stradali od bolesti i epidemija. Odluka je donesena da se gradi novi glavni grad na sigurnijoj lokaciji.
Tako je 1774. počela gradnja Guatemala City-ja. Vec umorni od potresa, Španjolcima je gradnja išla sporo, a popunjavanje grada stanovnicima još sporije. Arhitektura i bljestavilo Antigua-e nije nikad dostignuto. Visoke zgrade se nisu podizale. Grad je tada bio monoton. A i danas. Međutim, ni Guatemala City nije bio pošteđen potresa. Prvo 1917. a onda skorašnji iz 1976. su ostavili velike štete. Gotovo kompletna gradnja iz XVIII i XIX stoljeća je srušena. Jedina je u životu ostala katedrala na glavnom trgu.
Velika katedrala, Guatemala City
Ratnik Maja, Guatemala City
Suviše je dokaza da su obje Amerike bile nastanjene daleko prije nego što nauka tvrdi da je došlo do migracije Azijata preko Beringovog prolaza (o tome sam pisao u temi Tragovima Atlantide). Iz doba pećinskog čovjeka pa do pojave prvih Maja nije se dolazilo postepeno. Riječ je o (galaktičkom) skoku. Kamene statue i stele Maja koje su pronađene u prvom značajnom gradu Kaminal Juyu, se nimalo ne razlikuju po pismu i umjetnosti od onih koji su nastajali dvije tisuće godina kasnije! Za mene je tako očigledno da se civilizacija Maja nije pripremala stotinama ili tisućama godina već preko noći (dolaskom naprednijih predstavnika druge civilizacije). A zatim su im piktoglifi i umjetnost ostali nepromijenjeni od 2000 godine p.n.e. do IX stoljeća nove ere. Teorija evolucije, socijalne i antropološke, ovdje pada u vodu.
Cipelice vladara Maja iznad piktoglifa, arheološki muzej, Guatemala City
Zbirka Muzeja je, neprocjenjive vrijednosti. Originalne kamene stele iz najranijih perioda Maja koje se ne mogu vidjeti nigdje drugdje; jedna čitava prostorija sa artefaktima od dragog kamena zelenog nefrita, među kojima i svjetski čuvena mozaična maska; brojne druge figure i piktoglifski natpisi iz različitih dijelova Guatemale. Simboli gradova iz doba Maja se mogu vidjeti ovdje; brojevi uklesani u kamene blokove se mogu raspoznati; čudni piktoglifski znakovi kojima se značenje još uvijek ne može odrediti ispunjavaju ove prostore. Središnji dio, park sa stelama i oltarima, formira zasebnu cjelinu. Svojom mirnoćom i hladnoćom očigledno ne pripada ovom dobu.
Jezero Peten Itza, između Santa Elene i Floresa te sam grad Flores, Guatemala
Kamene kućice Flores-a, obojene svim mogućim toplim pastelnim bojama, su podignute na ostacima grada Tayasal. To je bio glavni grad naroda Itza koji potiću sa meksičkog Yukatan-a (čuveni grad Maja Chichen Itza jos uvijek nosi njihvo ime). Itze su se 170 godina odupirale nadiranjima Španjolaca. Prvi među njima bio je niko drugi do Hernan Cortes, glavom i (gustom) bradom, godine 1524. Tokom svoje vojne kampanje prema Hondurasu, Cortes je prespavao na ovom otočiću, a kralj Itza ga je primio kao gosta. To mu je i spasilo život i Cortes mu je zauzvrat ostavio svog konja. Kada su dva španjolska svećenika došla u gradic 100 godina kasnije našli su statuu konja kojeg su indijanci poštivali kao boga kiše i oluje. Svećenici su razbili kip i izazvali takav bijes stanovnika, da su se morali dati u bijeg da izvuku živu glavu. Nove grupe misionara i vojnika su dolazile da bi napokon 1697. Španjolci napali Tayasal brodovima, iznenadivši obranu Itza. Nakon toga su ubili svakog Indijanca na kojeg su naišli, a njihovog kralja su odveli u glavni grad Antigua-u paradirajući s njime. Tayasal je nestao bez traga, a kasnije je podignut Flores.
Hram broj 6, Tikal, Guatemala
Tikal u prijevodu znači “Grad glasova”. Pošto sam naučio dok sam istraživao sve ovo da sumnjam, jer je istina obično negdje drugdje, razmišljao sam odakle naziv. Glasovi valjda dolaze od svih onih životinja koje su se vrzmale ili se vrzmaju u džungli oko Tikal-a: jaguara, majmuna, tropskih ptica, krokodila, rakuna, jelena…
Na piktoglifu koji predstavlja Tikal tražim “glasove”; nema slika životinja. Piktoglif se sastoji od četiri manja i jednog većeg slikovnog znaka. Na većem znaku su prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumačio) sa tri polukružne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolični: zvijezde, polukrugovi, crtice, paralelne i polukružne itd. Očito da je svaka od njih simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom.
Piktoglif Tikal-a, Guatemala
UNESCO je 1979. proglasio Tikal “Monumentom svjetske baštine”. S pravom se smatra jednim od najvažnijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu.
Tikal je, prema procjenama, izgrađen oko 800. godine prije nove ere da bi bio neprekidno naseljen u narednih 1700 godina. Grandioznost grada otkriva da je Majama Tikal bio neobično važan kao “religiozni, naučni i politički centar” (kako to naučne knjige vole da kažu). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronađeno je 4000 građevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih zgrada i skladišta.
Stanovnistvo Tikal-a je brojalo do 50.000 ljudi tokom “klasičnog perioda”. Pretpostavlja se da su tada (prije tisuću i pol godina) Maje ukupno brojale oko 3 miliona ljudi i ako je neki grad i bio “glavnim gradom” to je onda bio ovaj.
U povijesnim knjigama se nalazi podatak da je Tikal od petog stoljeća bio izložen utjecaju meksičkog Teotihuacan-a; njihovi ratnici se pojavljuju zajedno sa vođama Maja na stelama, a tri manje piramide su izgrađene u stilu Teotihuacan-a.
Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala
Iskopavanja na dubini od 10 metara otkrivaju povijest Tikala iz doba prije 200 godine p.n.e.
Onda slijede uobičajeni zaključci da Maje nisu imale metalne alate, zaprežne životinje ili kotač…
Ispod glavnih piramida i hramova Tikal-a pronađeni su ostaci starijih zgrada. Ispod njih su ruševine još starijih tako da njihove građevine podsjećaju na glavicu crvenog luka sa bezbroj nivoa. Svakih nekoliko desetljeća se budio građevinski zamah.
Arhitektonski bum Tikal-a je trajao do IX stoljeća. Onda, misteriozno, grad biva napušten. Preko noći. Kameni blokovi vremenom počinju da se odronjavaju. Džungla nemilosrdno osvaja palače i hramove.
Grad kao da i sada čeka da se vrate njegovi stanovnici, Tikal, Guatemala
Vrijeme je stalo.
Post je objavljen 08.04.2006. u 00:14 sati.