Marketing
patetika vs. prioriteti
ajm veri sori što mi prvi post ovdje mora biti ne baš veselog iliti živahno-veselo-poletno-prpošnog karaktera. zapravo, i nije mi veri sori. nije mi ni sori.
u tom je zajeb, što ekipa dođe ovdje s idejom da je, eto, baš količina paštete koju nakeljaju na šnitu kruha ili broj današnjih odlazaka na wc prilično dobar razlog za obavještavanje javnosti. ili trkeljanje o tokyo hotelu. maloljetna izbušena derišta su tako očita centralna tema ovih dana...starim, što li već.
ah, stupid old me...
mrzim kišu.
nervira me što nešto tako bezdušno poput vremenskih prilika mora imat patetike u sebi.
nabijem ti crne oblake, sumrak od ranog jutra, lokve i stoku za volanom koje te iste ne vide pa te zašpricaju. osim ako su zet-ovi vozači ili ljubomorna lana pavić jerbo imaš više potencijala za udaju pa to namjerno naprave.
iz inata ne nosim kišobran. radije ću pokisnut, bit mokra i pothlađena nego se pokorit nečemu tako bahatom ko što je jedan oblak i cijeli dan za sobom vucarat razapeti komad platna. e pa neću. iz inata.
jer ja puno stvari radim inata. i zato što sam hercegovka.
(te dvije stvari puno toga opravdavaju, bar tako kaže rodijak rojs
)
iz inata se i ne zaljubljujem. jer neću. ne želim. ne moram.
taj dio je lagan.
najgore je voljeti nekoga zbog onoga što je.
zbog očiju koje su kao i tvoje. zbog ljubavi koja je tu oduvijek.
zbog ljubavi, onako, bezuvjetne.
jednako je grozno kad ti se netko besprimjetno zavuče pod kožu.
kad s nekim djeliš istu klupu, ili istu skriptu. kada se ljuti umjesto tebe, i veseli s tobom. kada te voli POGOTOVO kada si onakav kakav uistinu jesi, baš kakav si onda kada si sam sa sobom. kada je i zajednička šutnja ugodna kao i najveće glupiranje i zezancija.
grozno je to, jer s godinama učiš da ništa nije sigurno, pa možda, ali ipak samo možda, to i ne bude vječno, MOŽDA izgubiš tu ljubav i oslonac...
"možda" je dovoljno da te natjera da se boriš. zato je samo - grozno.
ono prvo navedeno je i dalje najgore. jer boli. pogotovo kad znaš da imaš određen broj dana, tjedana, mjeseci s tom osobom.
bezuvjetno voliš, možda i zauvijek, što je zapravo čisto sranje jer znaš da će doć trenutak kad tu ljubav više nećeš imat na koga projecirat.
otić će.
neki su već otišli.
ali...otić će. s prvim plakanjem na tvojim rukama, prvim osmjehom.
prvim zagrljajem. s istim očima.
i mrzim se jer ću doživjet i zadnji.
a nije smjelo bit tako.
kod takve ljubavi ni inat ne pomaže.
ništa ne pomaže.
voliš.
VOLIŠ.
Post je objavljen 06.04.2006. u 22:22 sati.