Jeste li primjetili kako kad vas nešto muči, odjednom primjećujete brdo malih ironičnih znakova koji vas podsjećaju na vašu muku? E, pa to mi se konstantno događa u ovom razdoblju nejebice. Sve oko mene vrišti: «Seks!!!»
Uza sve te hormone, koji bjesomučno vriju i ometaju moje ionako podivljale neurotransmitere, danas oko pola dva parkiram auto pred bankom, a s prozora automobila do mene smiješi mi se gola celulitna guzica. Ili je dotični par podigao pozamašan iznos sa žiro računa, pa su to proslavili ševom, ili je to bila samo bolje iskorištena pauza za ručak. Nemam blage veze, no, uljepšali su mi dan. Zasvrbilo ih je – počešali su se.
Paris je već spomenula igračkice, opravice i slične zanimacije, ali to se sve manje-više upražnjava unutar četiri zida. Ja volim ono «bilo kad i bilo gdje». Što manje vremena imamo, što je veća vjerojatnost da netko naleti, što bizarnije mjesto – odmah potpisujem. Krevet je dosadan, auto je apsolviran iz svih perspektiva (osim ispod auta – je li to netko probao, a da nije mehaničar?). Javna mjesta bude ono najzločestije u meni. Ljudi prolaze, a nemaju pojma što se događa u neposredoj blizini; penzići namaču guzice u moru, a nemaju pojma što se događa u plićaku; stanari čekaju lift, a nemaju pojma što se u liftu događalo sekundu prije no što su se otvorila vrata; obiteljski ručak, a u wc-u se poštancaš na brzaka. Fantastično!
Pothitno mi treba nešto slatko. Mmm, Bronhi...lakše se diže.
Post je objavljen 06.04.2006. u 01:39 sati.