Marketing
Malo moje poezije
Ovo su stihovi jedne pjesme koju sam napisala na početku drugog polugodišta….
Živim u sjećanju…
Pamtim kakav si bio onog kobnog dana,
bio si tako dalek,udaljen svjetovima.
U tvojim očima zatalasalo se more,
a u tvojoj duši probudio se nemir.
Kao zvijezde,dalek od mog zagrljaja,
a tvoj glas prodoran,pun gorčine,
u meni je gorio plamen straha,
koji se širio i palio mi dušu.
Tvoje riječi su boljele,a bole i sada
-oštre poput noževa,a pune bijesa;
U meni su budile tugu,bol,krivicu…
Vrijeme prolazi,dani teku,sati nestaju,
a ja i dalje živim u tom danu,
mislim na tebe,na svoju grešku…
i kajem se…
Pjesma nije nešto posebno 
….zapravo pjesma je grozna 
…a zašto sam je napsala baš na ovaj blog???
Napisala sam je jer ove stihove mogu svi znati,a i ponestalo mi je ideja…
Što vi mislite o pjesmi-ali iskreno!?!??!!???
SMEJTE SE DANAS JER SUTRA ĆE BITI GORE….
Post je objavljen 06.04.2006. u 21:27 sati.