Čovjek slijepac
sjedio je na stubama
pred jednom zgradom.
Do svojih nogu
stavio je šešir,
a ispred njega položio papir na kojemu je pisalo: “Slijep sam,
pomozite mi, molim vas".
Novinar,
koji je onuda prolazio,
zaustavio se
i primijetio
da je u
šešir ubačeno
samo par
novčića.
Nagnuo se, ubacio i on
par novčića
i bez traženja dopuštenja,uzeo papir, okrenuo ga i napisao
novi tekst.
Tog istog popodneva novinar je navratio do slijepca
i primijetio
da je šešir gotovo pun
sitniša i novčanica…
Slijepac je prepoznao korak čovjeka i upitao ga nije li možda on onaj koji je napisao novi tekst na papiru i što je napisao?!
Novinar odgovori: “Ništa što
ne bi bilo
istinito -
prepisao
sam tvoje riječi ali na drugačiji način", nasmiješio se i nastavio put.
Slijepac
nije nikad doznao
da je na njegovu
komadiću
papira pisalo:“Danas je
proljeće…a ja ga ne mogu vidjeti".
Možda i ti znaš mnoge
koji ne mogu
vidjeti proljeće…
ali mogu osjetiti
tvoje
prijateljsko srce…
Svim osobama
kojima želim na usnama trajni smiješak,
jer svojim smiješkom
svijet čine ljepšim!