Bio je ovo tihi dan. Uobičajen i mirni. Koristilo mi je malo odmora, koristilo mi je puno toga, a najviše razmišljanje jedne izuzetno pametne i drage osobe.
Vani je hladno, a ja bih voljela u šetnju. Ja bih doista voljela se prošetati no vani je hladno. Okrenula sve programe, zapravo ništa me ne interesira.
Uzeti ću knjigu ili prelistati fotoalbum. I rano leći. Uhvatiti malo extra sna i za promjenu malo i šutjeti i šutjeti i šutjeti. Uživati u neigovorenoj riječi i nenapravljenom djelu.
A sada po malo štapića, čašu mineralne i..................................................
Postoji jedna velika i točno određena sanja koja je tako blizu ovih dana. Ne postoji saznanje ili činjenica da je tako, ali negdje i nekako mi se složio mozaik i znam da će ovaj puta biti sve u najboljem redu. Loptica se kotrlja, čak ni ne skakuće. Ali u Loptici samoj se akumulirala energija i sve je u najboljem redu......I skočiti će već sutra. Ako iz ničega. Ono iz kreveta.
Post je objavljen 06.04.2006. u 20:47 sati.