Svasta sam htio veceras napisat, a i duzan sam neka objasnjenja glede moje "glavne kriticarke", inace profesorice jezika u Zagrebu, ali se ne mogu oteti dojmu koji je na me ostavio stih Mile Vlasic-Gvozdic "Ucinilo mi se da su zvijezde", Klub pisaca "Abrasevic" - Mostar, 1969:
U tisini kroz granje
lahor se sunja do mene.
Njegova sigurna ruka mi suze brise.
Ucinilo mi se da su zvijezde
jace zatreperile na bistrom nebu.
To mi salju rijeci utjesne.
Odjeci radosti su tihi kao moje moje suze.
Zora me nije susrela.
Post je objavljen 06.04.2006. u 18:55 sati.