Marketing
AjDe,NeMoJTE mI SrAt Da pOsToji LjUbaV Na pRvI pOGlEd....
E pa evo i mene...Ziher se pitate zašto onaj "ogorčeni" naslov...Mislim,kakvo glupo pitanje...
Pa to vam je kao da vjerujete da je vuk pojeo bakicu i retardiranu,fucking Crvenkapicu!
Baš sam danas gledala neku glupu emisiju u kojo se raspravljalo dali postoji ljubav na prvi pogled,i mislim si:
Joj,daj,nemojte srat!
Mislim,kaj,prođem pokraj nekog dečka koji mi je zgodan,i sad je to ljubav...Mislim,sumnjam da uopće postoji PRAVA LJUBAV,a kamoli tek onda ljubav na prvi pogled...
Ali,opet,što ja znam o ljubavi???Ja sam samo jedna tipična tinejdžerica,koja ima sposobnost zatvorit se u svoju sobu,navit mjuzu da popucaju uši,i JEDNOSTAVNO mrziti cijeli svijet...pa to barem nije teško...
Bože,pa što se samnom desilo?Pa do jučer sam bila jedna obična curica koja je nosila slatke male pletenice i roze stvarčice,te se igrala sa svojim lutkicama,bez ikakvih briga,i mislila sam pa zašto se oni starji stalno oko nečeg stalno živciraju i brinu,misleći da ja NIKADA neću biti takva...A danas...pobljujem se na pletenice i roze stvarčice,a sestrinim barbikama bi odrezala kosu,osjećam se kao da su u mom životu samo BRIGE,BRIGE I JOŠ BRIGA!dANAS SAM TAKVA,KAKVA JUČER NISAM HTJELA BITI!Ja jedva čekam da izađem iz ovog prokletog puberteta...I još nešto..jedva čekam da pobjegnem,ali doslovno..čim završim srednju,ja gibam odavde..Idem
negdje vani studirati,da napokon nađem samu sebe,jer danas se uopće ne prepoznajem...Jednoj sam frendici rekla da se jedino bojim da se neću moći brinuti za samu sebe,na što mi je ona odgovorila:ako ti ne možeš,onda stvarno ne znam tko može."Odgovorila sam joj:"toga se i bojim.Da ne može nitko..."
Danas sam u jednom časopisu za mlade pročitala pismo od jedne cure...Neću ga prepisati,neda mi se,ali Bože...kad pročitate to pismo morate joj vjerovati..Mislim,cura je u jednoj stranici papira opisala gotovo cijeli
svoj život,sve o sebi...Ona očito nije samo neka pametnjakovička koja pokušava impresionirati ljude mlaćenjem prazne slame.Stvarno me zadivljuje otvorenost s kojom ona otkriva svoj život,kao da voli što je tako čudna,kao i da bi to trebao voljeti svatko tko ima imalo soli u glavi.Svaki put kad iznova pročitam taj tekst,čini mi se kao da pogledom prodirem kroza sve njezine slojeve,gledajući sve dublje i dublje u tu osobu-koju uopće ne poznajem-nego što sam se ikada zagledala sam u sebe...I ja želim tako pisat...Možda ćakželim takva i biti...
U biti ne znam...Ne znam ni tko sam,pa tako ne znam ni što da želim...
Post je objavljen 06.04.2006. u 17:44 sati.