IMA LI ZA SMOJU MJESTA U HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI?
...Evo,bas prekjucer sjedio sam na rucku sa Smojinom udovicom,a ona je jadikovala kako nam je kultura grozna i kako nece biti srece dok mi mladi,talentirani i dinamicni...ona je tako rekla...ne uzmemo stvar u svoje ruke.
"Ma,dajte,teta Lepa",rekao sam trijebeci drace iz lokarde,"a kad je to Smoje uzimao stvar u svoje ruke?Da se ne zavaravamo,nije to za nas umjetnike."Teta Lepa me tuzno pogledala,shvacajuci da sjedi s jednakim neambicioznim blesanom kakav je i njezin pokojni,laka mu zemlja,bio.
U stoljecu velikih ideologija koje su objasnjavale,ili su makar mislile da objasnjavaju cijelu ljudsku povijest,ideologije koje su,bajdvej,krvavo zaludile i mnoge knjizevnike,Miljenko Smoje bavio se malenim i svakodnevnim.Sto su drugima bili statisti,njemu su bili glavni junaci.Dok su drugi stvarali velike historijske freske,Smoje se zajebavao s detaljima.
Autor izjave da je najveci klasni neprijatelj ribara dupin,kroz zivote nekih sasvim nehistorijskih ljudi,dao je veseliju i zdraviju sliku tog uzasnog stoljeca.
"Velo misto",recimo,vrlo je vjerna povijesna slika,ali je sva kroz prizmu necega tako nesudbinskog i malenog,naoko trivijalnog kao sto je nogomet.
SMOJE JE NAPOSLJETKU PODIJELIO SUDBINU SVOJIH JUNAKA.PISUCI O TOBOZE SPOREDNIM LIKOVIMA I DOGADJAJIMA,USTRAJAVAO JE I NA VLASTITOJ SPOREDNOSTI.PRIKAZUJUCI SE NEVJESTIJIM NEGO STO JE UISTINU BIO,PREVARIO JE GLUPANE KOJI NISU SHVACALI DA JE MARGINA ZAPRAVO SREDISTE I DA JE OVAJ NAS ZIVOT DANAS I OVDJE,ZIVOT KOJI TUCE PO VELOVAROSKIM KALETAMA,NA PESKARIJI I
PAZARU,MEDJU BRIJACIMA,SKOVACINIMA I KURVAMA,LJEPSI I PLEMENITIJI,CASNIJI I TRAJNIJI OD SVAKE IDEOLOGIJE.
Proslo je vise od trideset godina od"Naseg malog mista".Neke knjige,necu im spominjati imena,koje je kritika u to vrijeme proglasavala remek djelima,danas vise nitko ne cita,a ta niska i beznacajna serija jos nam je aktualna i vazna,smijemo se prepoznajuci se u njoj bas kao i kada je prvi put emitirana.TEMELJOM DOSJELOSTI,MISLIM DA SE TO TAKO ZOVEU PRAVOJ LITERATURI,VRIJEME JE DA PRIZNAMO KAKO JE RIJEC O GENIJALNOM AUTORU I POSTHUMNO MU ODAMO PRIZNANJE KAKVO ZASLUZUJE.ON BI GA,NARAVNO,ODBIO,ALI JA BIH MU GA,ZA DISPET,IPAK DAO.
Post je objavljen 06.04.2006. u 17:13 sati.