Budući da sam otvorio blog bio bi red upisati bar tri rečenice u nj.
Posljednjih dana sam prečesto u sjedećem položaju za računalom te se stoga ne osjećam nimalo produktivno, a upravo taj osjećaj uz već odavno u mene ukorijenjenu lijenost stvara bolnu spoznaju da sam štetočina i glavni potrošač zraka na planeti. No, želja za promjenom tog skeptičnog pogleda na život spram svih otežavajućih okolnosti, misleći pritom na prostorno-klimatske i socijalne uvijete u kojima se nalazim, polazi od životno-presudnog požudnog dijela moje persone. Pojednostavljeno: Kad bi mi netko odsjekao onu stvar mogao bih komotno poslužiti kakvoj dobrovoljnoj samoubilačkoj akciji bez predumišljaja s potpunim žarom, jer ne vidim više nikakav smisao u idejno-umnoj domeni, u toj diskrepanciji stvarnog i opipljivog materijalnog svijeta!!! p.s. u fazi sam potpunog kriticističkog realizma!
Post je objavljen 06.04.2006. u 16:18 sati.