Vazmeno otajstvo: muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista vrhunac su cijele liturgije. Ovom nedjeljom ulazimo u to otajstvo, ulazimo u Veliki tjedan. Cvjetnica je spomendan Isusovog posljednjeg ulaska u Jeruzalem. Bio je kraljevski dočekan: narod se digao na noge, djeca i starci bacali su maslinove grane na put kuda je prolazio i klicali "Hosana!" pozdravljajući svoga kralja. Kako su mogli par dana kasnije vikati: "Raspni ga!"? Velika je to zagonetka.
Cjelokupni se Isusov život zgušnjava u danima Velikoga tjedna. U ovim danima u našim očima, odigrava se najveći događaj naše povijesti, a to je muka i smrt Otkupitelja ljudskoga roda. Njegova muka nije slučaj koji se dogodio stjecajem okolnosti nego događaj koji je Otac Nebeski planirao kao djelo spasenja. On je bio navješten od samog početka čovječanstva, od Adamova grijeha, i imao je obuhvatiti sve ljude grešnike. Isus je došao u naš svijet, postao nama u svemu jednak osim u grijehu; uzeo je na sebe sve naše grijehe, ušao u naše prokletstvo, umro u njemu sramotnom smrću na križu i na križ pribio zadužnicu koja nas je teretila pred Bogom. Njegova smrt je naše spasenje. On je uspostavio narušeno prijateljstvo s Bogom.
U Crkvi vlada danas dvostruko raspoloženje, radost, pobjedonosno slavlje Isusova ulaska u Jeruzalem, i istodobno Isusova muka i smrt. Neka nas to dvostruko raspoloženje povede. S maslinovim i drugim grančicama, danas pratimo našega Gospodina pri svečanom ulazu u Jeruzalem. S Njim idemo u susret muci, smrti i uskrsnuću.
Čovječanstvo doista ne poznaje nikoga drugoga u svojoj povijesti koji je bio kao Isus Krist. Nikada nitko nije tako govorio kao on, nikada nitko nije činio takva čudesna djela i s lakoćom kao on. Nikada nitko nije uskrsnuo od mrtvih, pobijedio smrt, opraštao grijehe, imao vlast nad nečistim duhovima samo Isus Krist. Nikada nitko u povijesti nije bio tako čist kao on da je mogao mirno reći, "Tko će me od vas okriviti za grijeh?" Zato je on pobjednik nad svime. Njega nitko nikada ne može poraziti. Tko god je s njime prijatelj, taj će uvijek uživati samo pobjedu nad svim zlima i trpljenjima. Isus je prihvatio naše grijehe, naše muke i patnje, poraze, prezire i izrugivanja, sve ono što je ljudsko, jadno, nasilno i teško, sve je uzeo na svoja leđa. I ponio u smrt. I tad je u svoj grob i u smrt pokopao sve naše patnje i zla, mržnje, nepravde i grijehe, te nas uskrisio na novi život.
I sada se pred našim očima odvija cijela muka Gospodina našega Isusa Krista koju smo upravo čuli i to onako kako ju je sveti evanđelista Marko zapisao. Isusovi su neprijatelji poveli dvostruki proces protiv njega da ga osude. Religiozni je proces vodio veliki svećenik, a politički, rimski upravitelj Poncije Pilat. Zanimljivo je kako su se na istom zadatku susreli ljudi protivnih mišljenja i stavova, ljudi koji su jednostavno mrzili jedni druge. Mržnja prema Bogu i svemu što koristi čovjeku bila je motiv njihovog zajedničkog djelovanja. Unatoč svega toga, naš Spasitelj podnosi muku i sramotu križa kako bi nam u potpunosti pokazao koliko nas zapravo voli. Možda u takvim trenucima ostajemo zapanjeni i zbunjeni tražeći odgovor na pitanje kako da mi reagiramo.
Kao i Isus i mi moramo nositi bolesti, teškoće i prezire ljudi, trpjeti progonstva, zarobljeništva, ranjavanja, ismijavanja, i nerazumjevanje svijeta prema nama. Kršćanin nije oslobođen patnje, grijeha i trpljenja. No, kršćanin u snazi Isusa Krista kao Isus može pobijediti patnju, trpljenje, zlo, može uskrisiti iz svega toga, već na ovom svijetu može postati pobjednik nad svime što je zlo, mraćno i užasno. S našim dobrim djelima, s našim pobjedama nad grijehom, pohrlit ćemo pred njega i s njime ćemo ući u nebesku radost. Križ, i samo križ otvorit će i nama vrata do nebeske slave. Ne smije se zaustaviti na križu, nego poći dalje do Uskrsa. Ne zaustaviti se, dakle, na svojoj patnji, nego gledati pobjedu nad patnjom, uskrsnuće od mrtvih, život vječni.
Važno je da imaš povjerenja u Isusa Krista. Kao što dijete ima povjerenja u oca, kao što pacijent ima povjerenja u liječnika. Dok moraš prolaziti kroz trpljenja, dok moraš biti slab i jadan, gledaj u Isusa da bi bio siguran da ćeš se izvući, da ćeš opet ući u svijetlo i da ćeš opet biti zdrav i čestit čovjek. Tako ćeš shvatiti i da je Crkva istodobno grešna i sveta. Ako je ljudska, ona je grešna, ako je Božja, ona je sveta. Ali, kao što Isusov križ i uskrs idu zajedno, tako su grešnost i svetost Crkve zajedno. To je isti Isus koji sve nas nosi, koji preko svećenika i Crkve propovijeda, koji dijeli sakramente da bi i ti i ja živjeli. Unatoč grešnosti, Crkva svakog čovjeka sigurno vodi na cilj, u život vječni. To je smisao Cvjetnice. Patnja i pobjeda.
Post je objavljen 08.04.2006. u 15:24 sati.