Kad sam bila klinka mama mi je uvijek navečer prije spavanja čitala priče za laku noć. Svaka od njih imala je sretan završetak (do kraja života živjeli su sretni i veseli itd.). Kad sam malo narasla shvatila sam da život nije tako lagan i sretan. Ljudi se moraju na dan suočiti sa tisuću problema u kojima im nitko ne može pomoći i nemaju nikoga na kog bi se mogli osloniti (da ne govorim o ratovima, ubojstvima i nesrećama iz kojih nekada čovjek ne izvuče živu glavu). Zašto su ljudi toliko pohlepni i nikad se ne mogu zadovoljiti onime što već imaju?Zašto uvijek moraju tražiti još,još i još? Zanima me ako i postoji neko tko nas gleda sa neba zašto on ne pokuša zaustaviti te sukobe među ljudima? ZAŠTO?
Ovo zadnje pitanje si često postavljam? Da li uopče postoji neko svemoguće biće koje može učiniti što god hoće,te baš sad promatra i smije se kako smo mi ljudi smiješna bića? Ja mislim da je to plod čovjekove mašte,ali nekada je jednostavnije vjerovati u ono što ti se kaže. Nekad i ja sama povjerujem. Zanima me što vi ostali mislite o tome????
Post je objavljen 06.04.2006. u 14:30 sati.