Noćas sam ga sanjala, again..
nježnost se opet nekako uvlači među nas, iako ga držim na sigurnoj udaljenosti..
postoje te neke stvari koje bi trebala zapamtiti, koje su "vrijedne" da ih nikada ne zaboravim...
zna on dobro, nisam baš vješta u praštanju..moj ego je previše velik, i gladan da bi prešao preko svih tih igrica, loših koreografija (hvala š) i recikliranja ljeta...
svejedno, non stop razmišljam (kao da se razmišljanje plaća)..
svi ti naši trikovi sad su već smiješni, čisti kliše...
dođe mi ponekad (kao jutros) da bi mu najradije začepila usta..kamenjem...i natjerala ga da proguta..
bar ne trebala slušati više...
mučno mi je od svih tih poruka, priča, part-time nježnosti.......
ne trebaju mi natuknice ničije ljubavi...
umorna sam, umorna od njega, od sebe ovakve, od objašnjavanja, od bježanja, pa vraćanja...
repriza na poslu, svaki dan..već mi je pomalo neugodno svaki put kad pročitam njeno ime na mailu koji šalje svima...zapravo ima neku kategorizaciju, meni šalje sve, njoj samo pristojne i zabavne, da se slučajno ne dogodi da ona pomisli kako on ima neku grešku
(u genetskom kodu draga; pitaj me pa ću ti reći..)..
za njega je potrebna neka druga riječ...meni je neugodno, a on je povrijeđen, njega smeta, kad ja činim isto – guram mu njegovo pod nos (iako je on samo ime, ne tako previše blisko - nažalost), stavljam ga tik kraj njega, da ga slučajno ne bi predvidio ili ne pročitao....zabavlja me sve to, taj njegov izraz lica, te prljave misli, pogotovo zrcaljenje boli/bijesa u tim njegovim mutnim očima kad mi predbacuje...nikad ne znam jesu li zelene ili plave...valja jedne čuva za mene, a druge za nju..pravi polivalentni igrač...
/smijeh/ sad se sjetila - njegova glava na mojim koljenima, moji prsti u njegovoj kosi (uvijek će imati dovoljno osmjeha da kupi bar jedno češkanje), i on prošapće - danas sam mu htio nešto napisati...glasom koji me skoro natjerao u histerični smijeh pomiješan plačem...o čemu? pripadnosti po liniji prijateljstva? ma daj Lju., dont f-m...
Ja bi njega pustila da se utopi, i ne bi mu pružila ruku...to je ljubav...po mojoj i njegovoj definiciji...jer sve je destruktivno, ne?
nisam baš svoja posljednjih mjeseci...
stalno si ponavljam istu ljetno-jesensku vizualizaciju;
bitno je da nam se to nikada niše ne dogodi – rekla sam,
važno je da ostanemo bliski-rekao je....
i sad treba progutati....pa hop hop dalje, jbga..
danas sam u nekom razmeđu, ili kako već...u skladu s vremenom...
feel like shit..
Post je objavljen 06.04.2006. u 08:50 sati.