Prvo jedan sarkastični tekst o Nini koja je rekla da se zove Nina, ali da bi se
zvala Nan i da bi to ime dala možda kćerkici, i da ju to jako raduje
što bi se možda mogla zvati Nan.
Nan stoji preda mnom grešna nevina, rutava, dlačice joj
strše uvojito prema suncu. Nan me gleda pogledom prazne životinje,
male grudi joj uzimaju dah i pričaju mi o brdima njezine
zemlje.
Nan je u jednom trenu zagolicala čak i moju maštu, a onda se autor
teksta poigrao sa mnom tako što je konstatirao da se blago rečeno,
nalazi u stanju visoke nejebice, i da je Nan;
debela krava
s previše mašte i slobodnog vremena, žrtva socijalizma i bajki, ja sam
jednostavno popaljen.
Moj trenutak nesanice rezultirao je čitanjem Pornozofije, a njegov trenutak nesanice izrodio je tekst o vjeri
Uplašen za vlastitu šiju dižeš pogled samo da bi ugledao BOGA kako se smije i trga ofrljene komadiće obrva s ispierceanog lica. Nekako dirljivo i simpatično prijekorno, kao stari poznanik, BOG ti maše kažiprstom i nabija te sandalom posred trtice. Dok letiš prema obližnjem oblaku, pričaš sa pticama o pšenici i ispričavaš se za inkubatore. BOŽJA djeca, ptice - opraštaju ti za sve te McDonaldse, a ti im poklanjaš polje žita kako bi se slobodno množile. Slijećeš na bršljan u svome vrtu i penješ se kroz prozor u sobu, moliš se BOGU i spavaš.
Mogu samo citirat i dati vama na uvid i procjenu. Pod dojmom sam, još uvijek zamišljam ispiercanog Boga. O ocrtavanju mošnjica da i ne počinjem...