Evo za koju minutu ode još jedna moja godina, ona koju računam od kada sam izašla iz maminog trbuha. Nekak od kada sam rodila imam osjećaj da bi te rođendane trebalo zapravo čestitati i mamama (i tatama) takozvanih slavljenika.
Iako mene i moju Raven zadnjih godina već stišću ona klasična rođendanska razmišljanja o prolaznosti, starenju, što sam učinila pametno do sada i sl. I premda su mi odgovori podjednaki, ove godine sam odlučila preduhitriti tu svu briju i biti baš ono ponosna na sebe, ne samo za učinjeno, već i za ono što ću tek učiniti.
Već sam bila na putu ka takvoj odluci (jer vjerujem da unatoč realnim okolnostima sami oblikujemo bolje ili lošije raspoloženje) a onda me još više ohrabrio jedan današnji mejl jedne moje morsko-internetske prijateljice.
Obje smo supruge i mame koje su trenutno svoju karijeru i posao stavile na čekanje i posvetile se prvenstveno djeci (što onoj manjoj, što većoj) i ne znamo što nas čeka po tom pitanju onda kada se mi odvojimo od svojih gnijezda, a u poslovnom svijetu u kojem se obitelj zamjenjuje firmom čekaju neki grabežljivci otvrdnuli na djetinjstvo i odgoj... i ono bitno.
Pa se čine kao opake frazetine one izjave da su djeca ono najbolje što smo napravile u životu, a možda i nisu uvijek ugodne nekima, jer bi značile kao da ljudi bez djece ne rade ništa vrijedno, a da ne spominjem ljude koji žele djecu a ne mogu ih imati.
I premda mi se nekda čini kao da stojim na mjestu u nekim stvarima, ne bih ove zadnje godine koje sam provela s djevojčicom kod kuće mijenjala za ništa na svijetu. I premda poludim nekada od samoće s njom i njezinog držanja za skute većinu dana, svaki dan vidim kako se mijenja, raste, napreduje, otkriva svijet... A ja sam prisutna, ne samo na večer umorna od posla u firmi, već skoro uvijek (malo ju moram maknuti zbog sebe i nje) i nemam grižnju savjesti da me nije bilo i da ju odgaja netko drugi... dok ja radim nešto važno. Znam da takvu privilegiju (ili odabir) nemaju mnogi i da nekada ni dvije plaće u kući nisu dosta i tko zna što me čeka pod stare dane kada mi stigne neka sirotinja od penzije jer nisam radila neko vrijeme... ali nekako se ne brinem zbog toga, ne zato što ne razmišljam o budućnosti već zato što imam povjerenja, u sebe, u Savršenog, u djevojčicu, kažu da i Bog pomaže odvažnima (iako ja mislim da je on tu uvijek za svakoga) i znam da kada krenem u drugi dio bitke za sebe, mogu izgubiti neku poziciju, ali uvijek mogu probati ponovno. A obitelj ne mogu iznova pokušati sakupljati kada se sjetim.
Tako da sam odlučila biti sretna što se moje godine gube u pogledu na dva para plavih očiju, što neću stati na tome, već ću se boriti da makar u svom okruženju ukažem na mnoge licemjerne postupke koji otežavaju sklad obitelji i karijere, pogotovo za žene.
Čekaju me veliki izazovi, najveći, u odgajanju djeteta, sam već prihvatila, pa se i ostalima veselim. Ako mi na put stane netko zbog mojih prioriteta, neka me se čuva, jer ovo je moje vrijeme i premda se rezultati na svim poljima još ne vide... možda se za nekoga nikada neće ni vidjeti, ali ja ostajem sretna i onda kada se osjećam kao u klopci, jer iza nas ostaje nešto trajno i najvrijednije, mali-veliki čovjek koji stvara opet ono najtrajnije i najvrijednije... dobro ljudsko biće.
Hvala mami i tati što su me odgojili,hvala samoj sebi što sam preuzela ono najbolje od jednog i drugog (mami ostavljam njezine crnjake, a tati njegovo savršenstvo), bratu i sestri što su sudjelovali u tom ne-lakom procesu, hvala Savršenom što me vodi kroz bespuća suvremenog tehnološkog svijeta u kojem se slabo snalazim, hvala mojoj djevojčici što me svaki dan podsjeti što je smisao života... hvala prijateljicama (posebno mojoj Raven) koji su sa mnom premda smo kilometrima udaljeni, pa mojoj najboljoj bečkoj prijateljici... i svima koji mi pomažu da godine koje prolaze ne osjetim kao teret starenja, već veselje svakim danom sve bogatije i uvijek novo.
Jesam dobra? Jesu nekom suze potekle? E, neka su, zašto bi samo mene lupale emocije na rođendan. Ovo je moja rođendanska antidepra čestitka... svima vama, pa onda i meni.
I što bi djevojčica rekla: "hepi bejbi mama" .
Post je objavljen 05.04.2006. u 23:35 sati.