na otiraču predgrađa čučao je starac i zurio u lastavicu.
sivim trepavicama otresao je dosadu i
hvatao trzaj sunčanih špijunaža kroz ozon.
"da imam olovku, zapisao bih na gumenu čizmu što sam danas učinio za sebe, sebično i samozadovoljno. tako da i ako spustim povremeno žalosno pogled, napisom na čizmi vinuti ću se natrag u vis."
prevrtao je džepove.
ispao je listić srećke. bio je uplatio lutriju danas.
rasuo se duhan u vjetar. bio je zapalio cigaretu danas.
izvukao je zgužvanu izbjedljelu fotografiju. crno-bijelo. bio je imao djevojku. ali ne danas. brinetu na fotografiji nije već odavno poljubio.
"ako se sjetim njezinih milovanja, vratit ću prepravljene uspomene u život. i zaboraviti na olovku, podsjetnik na čizmama, i sebe. ako u njoj zaboravim sebe neće biti potrebno zapisivati zašto vrijedim i što činim jer vrijedim."
"u njoj ću zapisati ljubav što imam za sebe. u nju ću ugraditi svoj ego, moral, stid. u njoj će sanjar, duhom klonuo i staroću iskvaren zaboraviti na sebe. utopiti u njoj samoodrživu pohlepu za srećom i samopouzdanjem utapanjem jedne ličnosti u drugoj."
i dok je tako nasumično razbacivao misli nije shvaćao da je djevojku zametnuo u prošlost, a za ruku je držao tek požutjelu fotografiju što prisjećanjem oživjeti neće jer ju je ugušio dok još nije uspomenom postala.
Post je objavljen 05.04.2006. u 22:46 sati.