Marketing
Zašto nemam volje?
Kad mi je sinula ideja o mom novom postu (zahvaljujući mojoj dragoj frendici) imala sam još uvijek volje pisati ga, no nakon 5 minuta odjednom mi se više nije dalo. Izgubila sam svu volju koju sam imala na početku. A ironija je u tome da upravo o tome želim pisati. Volji, i njezinom gubitku. To je jedna od stvari koje nikako ne razumijem. Toliko ljudi ima potencijala za raditi svašta, a ne rade to jer nemaju volje. Ja vjerujem da mogu imati super ocjene i biti odlična učenica, ali to nisam jer nemam volje svaki dan učiti, pisati zadaće... i sve što odlični učenici rade. Posjedovanje snažne volje može biti jedan od najvećih aduta čovjeka. Poznam mnoge ljude oko mene koji možda nemaju dovoljno talenta, ili inteligencije, ali imaju snažnu volju koja ih potiče da se trude, bore i trse da bi bili što bolji. I u većini slučajeva, dobri rezultati ne izostaju. Količina volje koju u određenom trenutku imam ovisi o umoru, naspavanosti, raspoloženju... i mnogim drugim činjenicama, ali i tome koliko se trudim potaknuti buđenje te volje u sebi, a moram priznati da sam jedna prilično lijena osoba. Da me ne shvatite pogrešno, nisam lijena za stvari koje volim, mogu gledati 5 filmova zaredom bez obzira koliko mi se spava (ako su filmovi dobri), mogu čitati 5 sati u komadu bez problema (ako je knjiga dobra), biti na msn-u sa sab satima i slično. Čak volim i učiti neke predmete koje volim npr. engleski, hrvatski. Ali za ono što ne volim ili ne podnosim, koliko god pokušavala, jednostavno ne mogu, ili se moram siliti, a to mi je najgore. Ako netko zna kako podignuti količinu volje, neka mi kaže, jer ja zaista ne znam... A nekad mi to predstavlja problem. Kad imam puno toga za obaviti, a jedino što želim je zatvoriti se u sobu, zamračiti i slušati Pjesmu mom mlađem bratu. Evo sad dok ovo pišem toliko toga imam u glavi što bi mogla reći, ali nekako sam udaljena od teme i osjećam da gubim bit onoga o čemu sam krenula pričati, i zaista nemam volje pisati dalje pa ću zato završiti. Mislim da će ovo biti moj najgori post dosad, ali eto svi imamo takve dane. Kad smo dosadni, bezvoljni i samo gledamo kad će prije dan završiti, evo 5. aprila 2006. je skoro pa završio... a sutra je novi dan.
P.S. Sad sam se sjetila pjesme iz crtića Zvonko (to sam obožavala gledati kao mala). Ide nekako... i sad je čas za počinak i reć pa-pa, već malo drijema, snage nema, Zvonko spreman je za san jer sutra je novi dan... Pozdrav za Mer. Ona će znati zašto!
Post je objavljen 05.04.2006. u 22:16 sati.