¤naranče su vjerojatno i dalje kisele a vjetar neuvjerljiv i nije da zaboravljam, samo više nema tog mirisa -idemo dalje ¤ i opet je dobro najbolje mi je kad se sjetim tihi me pitao smiješ li se ti ikada ona se stalno smije rekao je baketa usne su joj uvijek razvučene u poluosmijeh evo ovako i pokazao je kako ¤ pa sam se sjetila i vodica, kad je sonja rekla irina ti se nikad ne smiješ ¤ imam šest izraza lica ¤ rascereni, monalisa, namršteni, treptavomolećivi, zbunjeni i ledeni ¤ njadraži mi je ledeni,kad je luk obrva visoko visoko a jagodične kosti istaknutije nego pri mona lisa ili namrštenom izrazu ¤ zbunjeni prakticiram u ivančičinu društvu ¤ treptavomolećivi, vjerujem, najbolje poznaje pegi ¤ za njega sam ga i kreirala, ako ćemo iskreno ¤ sharon,njoj sam se previše mrštila ¤ mrštim se kad se osjećam opkoljenom ¤ možda sam i izgubila pokoji izraz ¤ ponekad nekome uputim neki sasvim novi,a onda ga jednostavno ostavim tamo i zaboravim na njega ¤ ne govorim ovdje o pogledima, ne, to je nešto mnogo kompleksnije ¤ njih ima na tisuće,često i improviziram ¤ improvizacija ? ¤ da, harlequin, on je još uvijek ovdje negdje, ipak ne toliko prisutan kao prije ¤ volim što je sam jelena shvatila tko je harlequin ili čovjek narančaste brade, a tako je očito ¤ pijem mnogo tekućine i jedem plastične jagode, čitam millerov sexus, malo je toga što me mijenja ¤
Post je objavljen 05.04.2006. u 21:29 sati.