Marketing
...heh...svašta pomalo... :)
Protekli dani...hmmm...pa prošli su moglo bi se reći uobičajeno...bilo je tako nekih ispada vezano za zorana i za mene, ali nista strasno...sretna sam s njim, nadam se da je i on...samo trebam prestati izmišljati... =D ...zlO...nema nista posebno novo osim činjenice da više nisam brineta...bojala me tihana u ponedjeljak u crveno...svidja mi se...drukčije je... :) Njoj smo pokušale izvući pramenove na i ovako šarenu kosu...heh...loodo je ispalo... =D Bitno da se njoj svidja... Evo sad mi svira Korn i Falling Away From Me... <= već sam spomenula da sam potpuno nedefinirana glazbeno...ima me gotovo svuda...uglavnom...
...e da...vjerujete li u srodne duše...vjerujete li da postoji netko s kim se razumijete u potpunosti...nisu potrebne riječi za to...dovoljan je jedan pogleda...iskreno, ja da...i čak ne mislim da ta srodna duša mora biti osoba u koju ste zaljubljeni jer sam je ja pronašla još davno u obliku prijatelja i stvarno je uvijek samo i ostalo na tome...ovaj moj dragi nadimak «bijela vještica» je i nastao zahvaljujući goranu... i postoji već 5 godina...uopće ne mogu objasniti taj naš odnos...ali znam da sam ono što jesam djelomično zahvaljujući njemu...ne mislim na onaj upropašteni izbedirani dio, to se dogodilo kada sam izgubila vezu s njim... =D Rijetko ga vidjam, ali svaki naš susret je toliko jednostavan nekompliciran, sam po sebi toliko jasan...znam točno o čemu razmišlja...uvijek kaže ono što je meni na pameti, kao da zna o čem razmišljam...i sada smo udaljeni kilometrima...ali znam da je on uvijek tu negdje...ne znam uopće kako da to objasnim...kako godine prolaze društva i prijatelji se mijenjaju...ali naše prijateljstvo je stalno...udaljili smo se zadnjih godina spletom okolnosti i petljanja raznih osoba...ali ništa se nije promijenilo...oboje znamo da je ovo drugo tu...»prijateljstvo se stvara cijeli život, a za ovo mi je bio potreban jedan dan da shvatim»...heh da ovo nije post vjerojatno bih napisala još štošta i daleko sentimentalnije...ali uvijek se zakočim kad se sjetim da je ovo dio bloga...ali eto...heh...ali sve dok postoji netko s pogledom u daljini, koračat ću...sigurna da je put pravi, svjesna da se ništa ne može promijeniti...ali hvala mu...njemu koji je uvijek tu...
Znam...da srodne duše postoje, te da je moguće pronaći ih...
Post je objavljen 05.04.2006. u 19:08 sati.