Pregled posta

DJEVOJČICA KOJA JE VOLILA SLAVUJA

Jedna je žena imala kćerku neopisive ljepote. Zvali su je Belladonna. Kod poroda vila joj je dala različite sposobnosti, među inim i moć da se može pretvoriti u biće koje želi.

Jednoga dana Belladonna reče majci:

»Majko, želim se udati.«

»Ali dijete moje, pa tebi je tek petnaest godina.«

»Ali ja se obvezno hoću udati.«

»No, dobro, ako je to tvoja volja neka bude.A onda mi barem reci ime tvoga odabranika.«

»Želim se udati za slavuja koji svako jutro pjeva na našoj jabuci.«

»Ti se želiš udati za slavuja? Pa jesi li ti pri sebi ili se samnom šališ?«

»Možeš ti reći što hoćeš, udati ću se za slavuja kojega volim.«

Jedna je majka bila veoma tužna.

»Draga moj kćeri, drago dijete, uzmi kakvog dragog, bogatog čovjeka koji će te usrećiti i s kojim ćeš uistinu moći živjeti.«

»Nemožeš ti mene odgovoriti, hoću jedino slavuja.«

» Pa nećeš valda i ti skakati po drveću? Ti si prevelika da bi ga mogla slijediti na svakoj grančici.«

»A zar ja nemam moć pretvoriti se u slavuja?«

Kada je majka shvatila da je neće uspjeti razuvjeriti zaključa kćerku bojeći se da bi joj mogla pobjeći u obliku tko zna kakvoga bića.

Jednoga dana rođaka iz susjedstva pozove majku na slavlje, a Belladonnu su povjerili nas čuvanje kapelanu.

Čim je majka izašla iz kuće djevojčica ga poče moliti:

» Kapelane, dobri kapelane, pusti me da uberem jednu jabuku tu pred našim vratima.«

»Ne, ne moje dijete. Tvoja mi je majka zabranila da te pustim iz kuće.«

»Onda mi vi donesite jednu da je pojedem.«

»To ću rado učiniti.«

Kapetal otvori vrata sobe u kojoj je bila Belladonna.A ona u sebi reče:

»Ja sam muha.«

Odmah izleti iz kuće. Čim je bila vani ustanovi da je bolje biti djevojčica negoli muha, pa reče:

»Ja sam Belladonna.«

I opet se pretvori u sebe. No nije se vratila u kuću nego se uputi u njive tražeći slavuja.

Možete si zamisliti kako se čudio kapelan kad se s jabukom vratio u kuću i kad nije našao Belladonu. Tražio je, tražio i stalno se pitao gdje bi se mogla sakriti, gdje nestati. Ali sve je bilo uzalud.

Kad se majka vratila sa slavlja nestanak kćerke ju je jako razljutio.

Kapelan je pošao tražiti ju. Nakon što je cijeli dan tragao ugleda Belladonu kako se upravo odmara na obali jedne rijeke.

»Belladonna, Belladonna, neboj se, majka će ti oprostiti.«

Ali u tom trenu djevojčica se brzo pretvori u jegulju i nestade u vodi. Kapelan se i dalje tragajući približavao obali, ali vidio je samo jegulju kako bezbrižno pliva, a od djevojčice ni traga.

Već se smračilo kad se vratio kući i pričao majci:

»Vašu sam kćerku vidio u blizini jedne rijeke, nešto sam joj i rekao, ali kad me je opazila nestala je prije nogo sam išta drugo uspio reći. U vodi je plivala samo jedna jegulja. «

» Ta jegulja je bila moja kćerka. Da si je ulovio povratila bi se u svoje staro biće djevojčice.«

Kapelan se opet uputio u potragu. Na jednoj dalekoj livadi izdaleka je ugledao djevojčicu. Brzo jer htio k njoj, kad mu se odjednom na putu ispriječi neprolazna šuma u kojoj se kapelan izgubi.

Opet je bio prisiljen vratiti se kući i ispripovijeda majci što mu se dogodilo.
»Samo da si slomio jednu granu te šume Belladonna bi bila prisiljena slijediti te i tako bih opet imala kćerku u kući.«

Kapelan se i po treći puta uputi na traženje.

Na ulazu u jedno selo kapelan ugleda svećenika kako moli brevijar.

» Niste li možda prije par minuta vidjeli jednu djevojčicu?«

»Upravo se čita misa!«

»Nisam Vas to pitao. Da li ste vidjeli djevojčicu da je ovuda prošla?«
»Uđite, došli ste na vrijeme?«

» Ma nisam došao na vašu misu. Nemam vremena!«

I opet se kapelan neobavljena posla vratio Belladonninoj majci.

»Što si vidio?«

»Vidio sam kapelu i jednoga svećenika kako moli brevijar.«

»Pa to je bila moja kćerka. Da si je zgrabio morala bi te slijediti.«

»Ali kako sam mogao, izgledao je tako časno.«

»Daj molim te šuti.Nikada ti to nećeš uspjeti. Sama ću poći tražiti je. «

I tako majka pođe na put. Nakon tri dana neprekidnog traganja ugleda svoju kćerku kako sjedi pod drvetom i čavrlja sa svojim ljubljenim slavojem.

Ali čim ju je ugledala ona se pretvori u granu ruže.

No ovoga puta Belladonna nije imala sreće. Majka zgrabi ružinu granu puno cvjetova i ponese je kući. Na cijelom ju je putu pratio tužan pjev slavuja:

» Vratite mi moju dragu, mi smo za uvijek jedno.
Vratite mi moju dragu, mi se volimo svim srcem.
Njeno srce i moje jedno su srce.
Ako ona umre umrijeti ću i ja.«

Ali Belladonnina majka se na to nije obazirala, nego je samo gledala kako će što prije stići kući, gdje je kćerku htjela vratiti opet u stanje djevojčice i to zu pomoć čudotvorne vode, koju joj je poklonila vila s kojom je bila prijateljica. Ali ružina grana je polako počela umirati. Jedna latica za drugom su opadale i dok je došla do kuće nije više bilo niti jedne.

Kada je majka konačno došla kući ružina grana se sva osušila.

Slavuj ih je pratio cijelim putem. Tri duga dana svakog je jutra u krošnji drveta tužno pjevao. Četvrtoga dana ga se više nije čulo.

I on je umro od tuge.

Prema jednoj bajci s Korzike




Post je objavljen 05.04.2006. u 16:49 sati.