Dan je ko stvoren za katastrofu: pišemo španjolski i fiziku, pita hrvatski, likovni, a tu je i talijanski… Al je sva sreća sve super ispalo!
Fiziku smo svi uspješno zamijenili testove ( urnebesno smiješno, neki ljudi (hem, hem, ja!) su tak nesposobni da ni ne mogu zamijenit 2 papira!), samo da nas raskić još ne skuži!
Hrvatski smo imali dve ćuke (šteta kaj Tea ne čita moj blog…), uopće nije pito (to je jedna od onih mojih paranoia-fix-ideja ) neg je pričo o ratu i junačio se kak je kukavički pobjego u Njemačku , pa nije moro u rat! Onda nam je pričo o svom puncu koji je doživio prvi svjetski rat (kojeg se i on sjeća…) i ta sranja . Ma sve je super samo dok ne moramo pisat i dok ne pita… I nakon črspet-minutnog predavalnja nas je maltretiro s brojevima, zamjenicama i tim shitovima.
Likovni sam prošli tjedan odgovaro, pa mi je tak svejedno bilo, a ljudi su pokupili dobre ocjene, osim glupe Sučićke. Pazi, posudim joj bilježnicu i onda ju ne otvori! Bravo! Tfa je dobila.
Štercka nam se vratila, ona mi je tak fora, smješna je, tolko smo joj se trgali da nas je skoro van izbacila.
Je li je pokušavala bit stroga, al ne ide ti babo…
Đurđa je dobila popizditis (opet ), sterala Slade van i sulju joj spičila . Ja sam dobro prošo, pet sam dobio iz vokabulara. Jedio mi je žao Ivane, morala je pisat vokabular dok smo se mi morali raspravljat sa ženom, naravno da se nije mogla konentrirat i da je dva pobrala . Ma bit će bolje! Evo vam testovi, sorry, skroz se loše vide, žurio sam se…
A španjolski je super prošo, nismo uspjeli odgodit, super da nismo (makar meni), jer nam je dala skoro identičan tekst ko i kakav smo vježbali. Probat ću se sjetit svega i napisat:
Moja prijateljica Maria je iz Madrida, al je sad u Barceloni (gradove bubam). Ona je visoka, virka, crnokosa i ima zelene oči i jako je simpatična. Njena prijateljica Isabel je niska, debela, ima plavu kosu i nosi naočale. I ona je također jako simpatična. (Nisam ziher koja je kakva, al tak nekak…)
Danas je srijeda. U školi sam od osam u jutro do dva popodne. Srijedom imamo sedam sati (prevodi se tenemos siete horas, a ja se idem pravit pametan i napišem tenemos siete horarios (7 rasporeda)): hrvatski, engleski, njemački, kemiju, povijest i geografiju.
U subotu u osam na večer imam zabavu. Imam puno stvari za kupit i pripremit. Moram ići (tengo que ir, a ne tengo que andar, kak smo Ivona i ja napisali ) u supermarket. Kolko posla! (!Cuanto (sa shitom na a) trabajo!)
Fanta je rekla da ste prevršili svaku mjeru s diktatom, a sad i ovo i da bu vam se to osjetilo (ne znam kak, vjerojatno na ocjeni , nije rekla). Salopek, reko sam da si na sastanku, a poslije (al ipak prije neg kaj smo počeli pisat) je Štimac uletio i reko da je bio na sastanku, pa je Fanta pitala kak se on uspio vratit, a ti ne, al je onda shvatila da je "Štimac bio na sastanku ispred škole s cigaretom", pa si se izvuko… Ja sam skroz super napiso, osim ove dve stavri, tnx Stelli kaj mi je pod povijesti pomogla učit, ulula mi samopouzdanja , sve sam se uspio sjetit isprve, a sva sreća da nije bilo sijedog i ćelavog dede, bio bi gotov…
Na kraju je ispo super dan, imam feeling da je petak, samo da ne zaboravim otić na Tekomu…
Post je objavljen 05.04.2006. u 16:20 sati.