Marketing
Smrdljivi post
Tu sam. Opet dadiljam, i to loše. Smrdi cijela dnevna soba. Nećak se, od danas ga zovemo Smradek, usro ko grlica, a ne da da ga presvučem.
- Ajde Smradek, molim te. Idemo presvući guzu. – mazim ga nježno po kosici.
- Neeee! Još 5 minuta – moli i pokazuje ručicom broj 5 (inteligentan na strinu). Ja pristajem, presretna što sam se tako lijepo dogovorila. Nisam ja ko neki što vrište na djecu.
- Je li prošlo 5 minuta? – pitam sa smješkom. Glumim ponašanje teta iz vrtića, kad mame i tate dođu po klince.
- Ne. – mali me više ni ne gleda. Shvatio je s kim ima posla i odlučuje iskoristiti prednost koju ima u startu: njemu ne smeta što smrdi. Nakon 10 minuta ja pomalo gubim živce.
-Sad je stvarno prošlo tvojih 5 minuta. Idemo se presvući. Udavit ću se u smradu. Šta ti je to mama dala jesti??? – autoritativno ustajem i krećem prema kutnoj. Ne očekujem da će me slijediti,... ali se nadam. Bojažljivo se okrećem. On i dalje leži na podu među igračkama, ne mareći nimalo za moj autoritet.
- Mali, smrdiš ko kuga! Dolazi ovog trena. – i dalje odgojno djelujem. Razmišljam i o tome da ga barem natjeram da se ne miče jer svaki je pokret izvor novog vala smrada.
- Ali iga se! Nije gotovo! Nije! – objašnjava mi pokazujući ručicama na plastične životinje razbacane oko njega. - Ima piteljicu. – pokazuje na žirafu.
- Znaš šta seronjo jedan, baš me briga što imaš prijateljicu! Ako ovog trena ne dođeš da te presvučem, bacit ću te kroz prozor...
To se sve odvijalo prije pola sata. Još se nismo presvukli. Imam osjećaj da će mi se smrad uvući u odjeću. Već sam malo i omamljena. I on je. Malo je i pospan, ali ne da se. No ne predajem se ni ja tako lako...
- Presvlaaaaačenjeeeeeeeeeee!
Post je objavljen 05.04.2006. u 14:17 sati.