to smo mi, oni isti koji spavaju
na jastucima od istrulog rogovlja jelena
što su svoje faluse trljali o zeleni, sumporni
ocean domovine
taj truli mir srebri se kao bolna teenagerska usna
svaki puta kada se skameni, hodaju po lišću
s obližnjih zvijezda
vraćamo u grad.
ja ne mogu smisliti bolje deskripciju
ove ulice u četiri iza ponoći.
polja ružmarina u twistu, again, na usijanom vjetru,
umrli su neki ljudi i orhid sada isparava insekte
koji će se vratiti kao dolarska apokrifna kiša.
gase se svjetla u spavaoni br. 5.
crn prezervativ kao kaos u snježnoj zimskoj šumi
putuje u anus anđela :
drndam opet
cicciolina, i love, i love you too...
Post je objavljen 05.04.2006. u 10:42 sati.